Imah zadovoljstvo s pjesnikom razgovarati.
Pjesnik govori zhubor vode grgolji.
Rijechi rijeke grachanichke
Slivaju se i teku
I opet uzdizhu
Kao
Vodoskok
Tek da kazhu da rijechi dushe
U stihove slagati, umjetnost je.

Drugog ljeta sretoh drugog pjesnika
Velikog.
On c'uti. Stihovi na usnama
Zaledjeni, u glavi mu digitron,
Brojevi, cijene
Onih, shto slova na papir stavljaju.

Zato zazhalih
Shto zhubor vode izgubih
A grgoljenje rijechi zaboravih
I ne slushah vishe pjesmu vode
Grachanichke
Na toplom asfaltu tuzlanskom
Gdje s keceljom i tacnom u ruci
Kafu raznose.