Dobro nam doshao u rodno mjesto,
Stari Prognan si bio gotovo jedanaest ljeta
U Gradu svome opet se zamostari
Na radost ove Zemlje i srec'u cijeloga Svijeta.

Dugo je prostor nad vodom ledio nashe dushe
Prazni su pogledi bili uz rijeku prikovani
S nadom smo gledali kako se kameni blokovi sushe
Snijuc'i dan kada c'e u Most bit uzidani.

I eto taj dan je doshao, Ti si na mjestu starom
Blistash u bijelom ruhu kao tek rodjeno dijete
Sunce ponovo sija ko nekad nad Mostarom
Hrabri skakachi u Neretvu s juzhne ograde lete.

Uz dvije obale gordo gnijezde se Tvoja krila
Galeb si koji lebdi ponad smaragdne vode
Tuzhna je zemlja Humska bez Tebe, Stari bila
Kradom smo brojili dane na putu do slobode.

Po Tvome luku ljudi opet bezbrizhno shec'u
Onako kako su nekad shetali stoljec'ima
Na Tvoje kule ptice s pjesmom u glasu slijec'u
Dok se zajedno s nama raduju proljec'ima.

Sretno Ti drugo rodjenje, sada si kao Novi
Spajash Istok i Zapad, budish nam vjechitu nadu
S tobom su od mladosti rane vezani nashi snovi
Uvijek si bio ponos lijepom Mostaru gradu.

Dobro nam doshao na svoje temelje, Stari
Uz radost ove Zemlje i srec'u cijeloga Svijeta
Na lijevoj i desnoj obali vjechno se zamostari
Od vedrog julskoga dana 2004. ljeta.

Mostar, 23. jula 2004. godine