|
Ali, nije to samo bio događaj kulturnog karaktera. Kao da je sudba pravično i ovdje umiješala svoj prst, nevjerojatnog pravorjeka. Onako kako se za života ponašao veliki Aleksa Šantić gledajući u ljudima ljude, a ne nositelje nacionalnih i političkih iskaznica, tako su se te noći vladali i ponašali brojni nazočni predstavnici političkoga života Hercegovačko-neretvanjske županije.
Dirljivo je bilo vidjeti prizor u kojem jedan od aktualnih ministara HNŽ, s neskrivenim ponosom, pokazuje svoj diplomski rad čijim je tematom, već sad dalekih godišta bio literarni opus Alekse Šantića.
Da se zna i zabilježi: ministar je dužnosnik, i to visoki Hrvatske demokratske zajednice.
Ta noć je bila po svemu posebna...
U njoj su mnogi Mostarci s one strane (možda po prvi put??) prešli na ovu stranu (namjerno govorim ”ova” i ”ona” iako u mom osobnom vokabularu to ne postoji!). Aleksa je plemeniti Šantić, te noći grijao naša srca i pravio nevidljivi most medu ljudima koji se do jučer nisu ni pozdravljali.
Osamdeseta obljetnica smrti velikog Alekse nije mi pružila malo zadovoljstvo, ali kao da je u srcu to bio stvarni ”mali udar” – uvertira za ono što će donijeti sutrašnji, cjelodnevni put u Beograd...
Putovao sam sa književnikom Alijom Kebom na otvaranje prigodne izložbe o Starom mostu.
Mostarska noć bila je stvarno uvertira.
Jer, beogradska noć značila je više od bilo kakvog kulturnog, političkog, dragog događaja.
Na izložbi sam vidio i čuo više od sadašnjeg Beograda...
Došao negdanji, gospodski, umiveni, začešljani i trezveni Beograd da se pokloni mimar Sinanovom čudu.
To što je govorio Bogdan Bogdanović, moderni neimar i izopćenik iz života nevrijednog ljudskog življenja, proiciranog miloševićevskom logikom, bila je opet uvertira za raznoslojan, iskričav, iskren i do kraja otvoren pledoaje na veliku temu LJUDSKOSTI, koju je držao profesor rimskih, pariških i zagrebačkih univerzi gospodin Predrag Matvejević.
Njegov govor je bio pravi govor mostograditelja, a u sadejstvu sa govorom prvog čovjeka zajednice Srbije i Crne Gore Svetozara Marovića mogao bi ići među ljepše listine ispisane o suradnji naroda, potrebi suradnji država i mostograditeljstvu, kao jednoj od tečevina življenja u našim krajevima, koja nam se danas pokušava ”prodati” kao veliki europski hit??
To su dvije noći za nezaborav. Obje vezane za Mostar.
Obje vezane za dva njegova sinonima, dva njegova amblema i dvije njegove vječite okomice – Stari most i Aleksu Šantića.
|