Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 171 (82 - nova serija)

Godina XXIX februar/veljacha 2004.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Jelena Kovach
Sigrid Undset - Kristina Lavransova kc'i

Djelo Sigrid Undset, dobitnice Nobelove nagrade za knjizhevnost,
epohalnog znachaja za norveshku kulturu

Aktuelni drushtveni i kulturni problemi i industrijalizacija davali su osnovu i materijal za opise konfliktnih situacija. Pisci su se chesto vrac'ali u vrijeme, a vishe njih napisali i serije istorijskih romana. Opisivali su probleme u opshtoj etichkoj i djelimichno religioznoj perspektivi. Galerija likova protezhe se gotovo uvijek na vishe generacija. Izvjeshtavanje je hronoloshko i ”neutralno”; izvjestilac ”nevidljiv” i principijelno ”sveznajuc'i”; ugao posmatranja mijenja se izmedju vishe osoba, te u tim situacijama nalazimo malo pripovjedachkih komentara. Naturalistichki pogled na svijet, izgradjen na darvinizmu, pozitivizam i utilitarizam, prisutni su slojevitije nego ranije. Javile su se idealistichke i metafizichke ideje (”Filozofija intuicije” Henrija Bergsonsa dobila je svoje znachenje u stihovima Olafa Bullsa). Diskutovane su vjerske psiholoshke studije Williama Jamesa: The Varieties of Religions Experience (1902); knjiga je izashla na danskom, 1906. Kristofer Visted (1873-1949) napisao je djelo: Nasha stara seoska kultura (Vor gamle bondekultur), a Harry Fett (1875-1962) istrazhuje u nizu djela norveshku narodnu umjetnost.

U toj atmosferi razvio se ”novi realizam” u norveshkoj knjizhevnosti. Roman je postao dominirajuc'a vrsta. Vazhniji dio opisa o djeci ispunjen je psiholoshkim i pedagoshkim idejama. Realistichki ram varira u romanu Sigrid Undset u opisivanju natprirodnih dogadjaja koji ne pripadaju nekom drugom svijetu, nego svakodnevnom zhivotu u kojem se ”krec'u” iracionalne snage. Sigrid Undset otvoreno akceptira narodna vjerovanja o natprirodnim silama. To je, u djelu, ono nepoznato shto muchi chovjeka u situaciji kad ne zna shta da uchini. U trilogiji (1920, 1921, 1922) nalazimo chitav niz ovakve vrste, koji se kao strukturalni element uplic'e u nachine kazivanja. Mrachne shume i mrachne, hladne i uske ulice² postaju ogledalo tjeskobe, neprijatnih osjec'anja, chezhnje iskrsle iz niza pitanja na koje lichnosti ne nalaze odgovore.

”Put je ulazio u gustu shumu. Jahali su ispod Hammeraasa; dolina je postajala uska i tamna, a zhubor rijeke chuo se jache i snazhnije; vidjeli su odbljesak Laagena, tekao je ledeno zelen sa bijelim pjenushanjem izmedju strmih planinskih zidova.”

Kao u mitovima o mrtvim dushama, Kristin je psihichki zbunjena i uznemirena jer ne mozhe da izlijechi Simonovog sina, te odlazi do ”onog svijeta”, odnosi darove i ”dobija” pomoc'. Nalazimo chistu psihoanalitichku predstavu i veliko interesovanje za psiholoshku analizu.

Moguc'e je chitati ”Kristin” kao socijalnu i psiholoshku studiju prozhetu magichnim i fantastichnim dozhivljajima. Moguc'e je chitati i kao roman psiholoshkog realizma.

Brachni motiv plasiran je u sredishte glavne radnje i to prvo kao ljubav, a zatim kao negativno iskustvo. Postepeno i detaljno razvija se radnja, a u tom dugom razvojnom procesu otkrivaju se lichnosti, njihove navike i zhelje i njihov odgoj koji ih razdvaja.

Osnovni konflikt proizlazi iz chinjenice o ogranichenju slobode. Tematika obuhvata socijalne odnose, lichni moral i polozhaj zhene u drushtvu. Dvoznachno: za doba u koje je djelo napisano i za sva vremena, kad se ima u vidu istaknuti problem.

Zhene susrec'emo pojedinachno: u svojim kuc'ama kao domac'ice, u tudjim – kao radnice na imanju; nalazimo ih i u manastirima, na selu, na svadbama, pri lijechenju bolesnika, u katunima...

Zhena je kc'erka, majka, supruga ... Ona prede, tka, sije, kuha ... obavlja niz poslova u domac'instvu. Ona se raduje i sanja. Zhena je zhena, sa svojom individualnoshc'u, svojim mislima, zheljama, u svojim razmishljanjima. Jednako kao i mushki dio svijeta razmishlja o pojmovima, o Bogu, o postojanju, razumijevanju. U zhivotu je, medjutim, chesto potisnuta u drugi plan i dovedena u situaciju da drugi odluchuju o njoj. Sigrid Undset govori o realizaciji sopstvene volje, o borbi i pravu na vlastiti izbor.

Ne bi se moglo rec'i da Sigrid Undset pripada nekom ”feminizmu” koji glorifikuje zhenu i bori se iskljuchivo za zhenska prava. Daleko od toga. ”Ljudi” se razlikuju, Sigrid Undset rastvara situacije i u najboljim opisima daje i veoma primitivne i zle zhene koje, uljuljane u svom osjec'anju sigurnosti, nisu spremne da razumiju onu situaciju u kojoj je ekonomski obespravljena osoba u situaciji da se bori za svoje dostojanstvo.

Sve ono dalje shto ne poznajemo, a shto na neki nachin upravlja, u tim teshkim situacijama, ljudskim zhivotima, zove se nesigurnost.

Upravo je ta vrsta nesigurnosti psiholoshko-ekonomska kategorija kojoj je Sigrid Undset posvetila chitav niz stranica ovog romana.

Boris Jovanovic': Louis, drvo

Asocijacije

I

Imponirajuc'e je koliko se tekstovnih motiva iz Kristin-trilogije mozhe plasirati u shemu iz istorije, prava, psihologije, knjizhevnosti. Stvarnost je nepoznata. Chitajuc'i ”Kristin”, djelo koje je od epohalnog znachaja za norveshku kulturu, javile su se asocijacije. Jedno je van svake sumnje: seoski svijet i opisi prirode podsjetili su me na Tolstoja. S tim u vezi pronashla sam i neka druga vjerovatna obrazlozhenja: kao da je doshlo do prozhimanja u stvaralachkom procesu, shto uopshte ne predstavlja nishta neobichno: niko ne postaje pisac tek tako i ni iz chega, prije se neshto stvarno dogodi, a neshto se i prochita i tako nastaje stvarnost knjizhevnog djela.

”Det var en bitende kold kveld, saa
sneen skrek under foettene; stjernene
gnistret tett som rim paa den svarte himmel.”

”Veche je bila hladna, snijeg je
pucketao ispod obuc'e; zvijezde
su svjetlucale kao inje na ogromnom nebu.”

Mozhe se nazvati intuicijom. Bilo je to mjesto kad sam prvi put pomislila na Tolstoja. Da li je veza sluchajna?

Veliki ruski pisac Lav Nikolajevich Tolstoj rodio se 1828; zhivio je i radio na imanju Jasna Poljana nedaleko od Moskve.

Umro je 1910. Napisao je, izmedju ostalog, i djelo Rat i mir za koje nije nikada dobio Nobelovu nagradu.

”Anarhista”, nije mogao dobiti nagradu.³

Lav Tolstoj dospio je u Norveshku svojim djelima, romanima Ana Karenjina i Rat i mir, prvenstveno, a to je bilo osamdesetih godina devetnaestog vijeka.⁴

Chitali su ga:

Ibsen i Bjoernson i Hamsun i Alexander L. Kielland i Jonas Lie. Te 1910. imala je Sigrid 29 godina. Iste godine izdala je djelo ”Mladost”, a slijedec'e i roman ”Jenny” od kada je definitivno priznata u svijetu knjizhevnosti.

Sigrid Undset dobila je Nobelovu nagradu. Bilo je to 1928. Carl Naerup ”syntes” (”je smatrao”, norveshki, nap. redakcije) da ”Kristin” podsjec'a na Rat i mir. A evo shta je ona odgovorila:

”Ja nisam nikada chitala Lea Tolstoja, ja sam uvijek bila zapadno orijentisana.”

Razgovor je tekao, zapravo, ovako:

Kritichar:

”U norveshkoj knjizhevnosti javlja se Sigrid Undset kao pisac nashih najjachih, najbolje napisanih i najoriginalnijih istorijskih romana: Kristin Lavransdatter i Olav Audunssoen; po obimu i bogatstvu sadrzhaja dostigli su majstorsko djelo epske umjetnosti: Tolstojev Rat i mir.”

Iz dijaloga: novinari i Sigrid Undset:

”Rekoste li da Naerup usporedjuje ’Kristin Lavransdatter’ sa ’Ratom i mirom’? Zar ne mislite da je to laskavo?”

G-dja Undset, poluglasno: Nisam ga chitala.

Kasnije: Teshko chitam ruski. Ja, no roman je predivan. – Zar nije? (hladno, nezainteresovano), ja sam uvijek bila orijentisana zapadno.”

Carl Naerup je kritichar velikog formata. Napisao je 1897. i ”Opise i ugodjaje u mladoj knjizhevnosti”, kao i poglavlje o modernoj norveshkoj knjizhevnosti, 1890-1904, koje je sastavni dio knjige ”Ilustrovana norveshka istorija knjizhevnosti”, autora Henrika Jaeegera (1854-95).

Carl Naerup bio je impresionistichki kritichar sa velikim talentom za snazhna tumachenja; kritika mu je predstavljala profesiju, ”zhivotni zadatak”, imao je veliki utjecaj na chitalachku publiku, mnogo vec'i nego ijedan norveshki kritichar prije njega.

Pretpostavku ne zhelim pretvoriti u insinuaciju. Mogu jedino navesti da nije trebalo znati ruski; Tolstojeva djela su vec' bila prevedena na danski.

Amalie Skram (1847-1905) bila je odushevljena ”Porodichnom srec'om”; svoje osjec'anje unijela je poput chitaoca u roman ”Afkom”, 1898:

– To je ”Porodichna srec'a” – kazhe jedna njena lichnost – od jednog ruskog pisca. Ja prije nisam nishta chitala od njega, niti sam chula njegovo ime. No, to mora da je izuzetan pisac. To je veliki knjizhevnik, Henrik! Morash ga prochitati, nemoguc'e je opisati.

Tolstoj je govorio s duzhnim poshtovanjem o Bjoernsonu. Bjoernson je poslao Tolstoju primjerak svoga djela ”Kralj”.

Vezu izmedju ”Kristine – Lavransove kc'erke” i Tolstojevog djela ne mogu dokazati. Ovdje je rijech o asocijacijama.

II

Hoeviska knjizhevnost bila je veoma popularna u srednjem vijeku. Varlaam i Joasaf i Tristan i Izolda prevedeni su za vrijeme kralja Haakona Haakonssona. Popularna tema ovih djela koje su ”kao dashak, sa novim idealima i tonom dolazili iz stranog svijeta”, bila je ljubav.

U romanu nalazimo situaciju u kojoj su Kristin i Ingebjoerg (dvije vrsnice) napadnute od pljachkasha, a Erlend i njegov pratilac dolaze iz shume jashuc'i na konjima i to u posljednjem trenutku. Mladi ljudi spashavaju djevojke, a Erlend postaje Kristinin vitez.

Viteshka romantika prozheta je stilom sage. Nalazimo je izmedju ostalog u Tristanu i Izoldi i u Pripovijestima o kralju Arturu.⁵

”Priche o kralju Arturu i vitezovima okruglog stola”, prevela je Sigrid Undset 1815. godine.

Taj nachin opisivanja osjec'a se narochito u prvom dijelu romana.

III

”Kristina – Lavransova kc'erka”. To je djelo o familijarnim odnosima, o osjec'anju duzhnosti i poshtovanja prema roditeljima i o odnosima izmedju roditelja i djece. Navodim dva odlomka.

”Kristin”:

”Chula je potok koji je tekao i zhuborio negdje u blizini; poshla je prema zvuku dok ga nije pronashla; popela se gore na neki veliki kamen i oprala ruke i lice, znojno, izujedano od komaraca.

Ispod kamena vidjela se voda u tihom, slabom padu, a u sredini odsjaj planinskog zida i nekoliko malih breza i busenja – bilo je to najljepshe ogledalo, a Kristin je radosno dotrchala do potoka i posmatrala se u vodi – htjela se uvjeriti u ono shto joj je Istrid rekla, da slichi svome ocu.⁶ Smijala se, micala glavom i naginjala naprijed, sve dok se njena kosa nije susrela sa onom svjetlijom koja je ovijala njeno lice u potoku.

Meliha Sandzhaktar: Suho cvijec'e

Svuda okolo raslo je nevjerovatno mnogo svjetlocrvenog cvijec'a koje se zove vodeni korijen; cvjetovi su bili crveniji i ljepshi ovdje kod planinskog potoka nego kod kuc'e duzh rijeke. Onda je Kristin brala i povezala svaki cvijet uzicom od trave sve dok nije napravila najljepshi, najbogatiji svjetlocrveni vijenac. Djevojchica ga je postavila na glavu i potrchala do slapa da vidi kako izgleda, sad je bila udeshena poput odrasle djevojke koja se sprema da ide na igranku.”⁷

Iz autobiografskog djela ”Jedanaest godina”:

”Tog malog terakota konjica iz Troje koji je dobio od Schliemanna; posudio je Ingvildi, jer je uzhivao u razmishljanju, ovdje se igra njegovo malo mlado s bucmastim, oznojenim rukama sa jednom igrachkom kojom se mozhda igralo neko dijete iz Troje prije nekih hiljadu godina.”⁸

”Sva izdanja saga lezhala su na najdonjoj polici regala, a Ingvild⁹ je lezhala na stomaku, na tepihu, kad bi chitala svome ocu.”¹⁰

Onda je pitala, a on joj je tumachio porijeklo svake rijechi ili kakav je bio narodni nachin razmishljanja u starijim vremenima, jer se iza neke neobichno izgradjene rechenice ili genitiva ili dativa koje nemamo vishe u jeziku, krije uvijek neki nachin razmishljanja koji se razlikuje od ovog savremenog. Zato se bacila na uchenja novog i starog norveshkog, ne razmishljajuc'i da bi to moglo biti teshko. Tezhe odlomke, kao stihove iz Edde (”Starije”), chitao joj je i prevodio.

U biografiji o Sigrid Undset nalazimo i ove podatke:

1912. Vjenchala se za Andersa Castusa Svarstada.

1916. Usvaja muzhevu djecu, iz njegovog prvog braka.

Kristina – Lavransova kc'i – to je djevojka koja je veoma privrzhena ocu.

Sigrid Undset slika brachne konflikte i snazhne suprotne interese. Kristin zhivi u braku sa Erlendom chiju je djecu, iz veze sa prvom zhenom, priznala; razvode se formalno, a Erlend odlazi da zhivi na svome imanju. Nerijetko pisci unose i vlastito zhivotno iskustvo u svoja djela.

Radnja romana

Deshava se u periodu izmedju 1306 – 1349. Dogadjaji su smjeshteni u Hamar, Oslo, Tunsberg, Nidaros (norveshki gradovi), u Gudbrandsovu dolinu, (u Troendelagu), u Dovre (planina), kao i na imanja: Jorun (Joerundgaard), Dyfrin, Husaby, Haugen ...¹¹

Priroda je filmska, ljudi se krec'u, chesto na skijama, na konjima ili u kolima, te se slike javljaju i smjenjuju, a uglovi posmatranja mijenjaju.

Shta vidimo u tim kadrovima?

Norveshko more, fjordove, potoke, rijeke, vodopade...

Izrazhajnom snagom proizvodi Sigrid Undset impresiju karakteristichnim pojedinostima koje ozhivljavaju podruchja ili oblasti u kojima se dogadja radnja romana.

Oslo, i tada glavni grad, okruzhen shumovitim brdima, sa Akers-rijekom, ispod Ekeberg-brda; pristanishta povezana: sa Danskom, Shvedskom, Engleskom i Njemachkom; Akerhus – sa shumama; Trondheim, osnovan u X vijeku, sa najpoznatijom gradjevinom, Nidarosdomen, sa Dovre-planinom, sa Nid-rijekom koja uranja u trondheimski fjord; Gudbrans dolina (pokrajina Oppland – danas), sa naseljima, seoskim gazdinstvima, obradivim povrshinama.

”Vijenac” je prvo i najinteresantnije djelo.

”Gazdarica” sadrzhi epsku shirinu i mirnoc'u u opisu atmosfere i likova; to je onaj nachin koji podsjec'a na veliko djelo ruske knjizhevnosti.

”Krst” je u dobrom dijelu simbolichan.

1. ”Vijenac”¹²
– Joerundgaard (naziv imanja)
– Vijenac
– Lavrans Bjoergulfssoen

2. ”Gazdarica”
– Grijeshni ljudi
– Husaby (imanje)
– Erlend Nikulaussoen

3. ”Krst”
– Pristojnost
– Grijeshnici
– Korset

U ekspoziciji je predstavljeno imanje Joerun, vlasnishtvo bogatog seljaka Lavransa Nikulaussoena.

Kristin je djevojchica – doselila se u Joerundgaard sa majkom (Ragnfrid) i ocem. Ragnfrid c'e u toku razvoja radnje roditi josh dvije kc'erke: Utvhid i Ramborg.

Opisani su i zhivot na imanju i Kristinina putovanja s ocem: prvo u katune, a drugo: preko Hamara u Oslo.

Kristin je narasla, napunila je petnaest godina; Lavrans ju je vjerio po tadashnjim obichajima. Vjerenik je: Simon Andressoen, jedan od sinova bogatog seljaka iz okoline. Kristin je ovu vjeridbu prihvatila; obichaj je bio da otac bira, a da djevojka pristane ili ne pristane na ochev izbor.

Kristinin prijatelj iz djetinjstva, Arne, donosi odluku da (nakon njenih zaruka) otputuje u Oslo. Kristin ga prati. Ona to chini krijuc'i od roditelja, a na povratku susrec'e sveshtenikovog sestric'a, Benteina, koji je napada.

U Hamaru c'e se, nakon nekog vremena, sresti Arne i Bentein; Arne c'e u tom sukobu poginuti. Selo se, nakon ovog dogadjaja, a pod utjecajem Arneovih roditelja, ”okrec'e” protiv Kristine.

Lavrans i Simon donose odluku: Kristin c'e otic'i, na godinu dana, u manastir, u Oslo.

Ako slijedimo tok glavne radnje, zaplet se deshava u drugom poglavlju.

Kristin je tri sedmice u klosteru.

U Oslo su stigli inostrani trgovci, narod je nagrnuo sa svih strana. ”Od Mjoese do Landemerketa vrvjelo je od svijeta te prve nedjelje u maju” kad su se Kristina i njena vrshnjakinja uputile na sajam.

Djevojke su se odvojile, zheljele su u Miklegaard, da nabave obuc'u.

Trgovac je bio Nijemac, imao je zhenu Norvezhanku i posjedovao je kuc'u u Miklegaardenu. Na povratku su se izgubile. Neki mladic'i im pomazhu, a onda ih napadaju.

”Udarila je chovjeka u lice zavezhljajem u kojem je drzhala novac, a on se zateturao, udarila ga je ponovo u prsa, a on se zanio i odgegao prema stijeni i josh komad puta nizbrdo. Onaj drugi Nijemac zgrabio ju je ozada, istrgnuo joj novchanik iz ruke i lanchic' s vrata, iznemogla djevojka pokushala je da mu ga otme. On je htio da se oslobodi, a tada su pljachkashi chuli da neko dolazi.”

Ljubav na prvi pogled, a zatim slijedi niz dogadjaja koji uzrokuju prekid zaruka sa Simonom. Lavrans je uvrijedjen, no naposljetku pristaje da uda svoju kc'erku za Erlenda.

Radnja se premjeshta u Husaby, na Erledovo imanje u Troendelagu. Kristin postaje majka i domac'ica.

Zaplet se nastavlja. Kristinin ”zaruchnik” Simon ozhenio je njenu mladju sestru Ramborg. Kristin i Simon su rod, a Erlend i Simon postaju badzhanaci. Simon je chesto u Kristininoj blizini.

– Erlend zapada u neprilike politichke prirode: uchestvuje u zavjeri protiv kralja Magnusa. Zavjera je otkrivena, a Erlend u zatvoru. Simon uspijeva da ga oslobodi, Erlendu oduzimaju ”Husaby”. Porodica se seli u Joerungaard.

(nastavak u sljedec'em broju)

____________________
¹ ”Obichaji se mijenjaju vremenom. Ljudska uvjerenja se mijenjaju takodjer, i oni misle drugachije o mnogim stvarima. Ljudska srca se nikad u potpunosti ne mijenjaju.” Oerjasaeter, Tordis, Biografija o Sigrid Undset, 1993.
² Primjer: 373. s.
³ Nag, Martin: ”Tolstojs gjennombrudd i Norge”, s 44.
⁴ Prevodi na danskom.
⁵ Istorijski kralj Artur zhivio je u 6. vijeku; bio je starjeshina britanske vojske u borbi protiv anglosaksonaca.
⁶ Podvlachenje je moje.
⁷ ”Kransen”, s. 22.
⁸ ”Elleve aar” s. 12.
⁹ Ingvild je Sigrid.
¹⁰ Isto, s. 274.
¹¹ Hamar je grad-centar za naselja u okolini jezera Mjoesa. Nalazi se u pokrajini Hedmark koja ima najvishe shume, najvishe irvasa i najvec'e povrshine obradivog zemljishta. Tunsberg, u pokrajini Vestfold (danas je ”glavni” grad Larvik). Soer-Troendelag – pokrajina, protezhe se do trondhejmskog fjorda i od shvedske granice do ostrva Hitra i Froeya.
¹² Djelo je prevedeno na nash jezik, kod nas.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2004-07-14

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden