Jusa Nikšić, Sanjin Lugić
ZAGLEDAN U
ČUDESA PRIRODE
Povodom
izložbe slika Ibrahima Novalića
u galeriji "Domicil" |
Ibrahim Novalić-Beli
nije došao iz ”Potemkinovih
sela”
kao metafore jednog vremena, niti iz latentne
etablirane hijerarhije, sa preporukama, došao
je iz običnog, zdravog životnog miljea, u
kojem se čovjekove vrijednosti mjere drugačijim
mjerama.
Beli je započeo umjetničku avanturu još kao
dijete, zagledan u blagotvorne i čudesne
vizije prirode, zagledan u bistre potoke i čiste
boje zavičaja, koje nisu ničim pomućene i
koje egzistiraju u njegovim slikama. Duboko
zaronio u slikarsku materiju - boju, kao rudar
koji u utrobi zemlje traži ono najbitnije, do
kojeg se često teško dolazi, on nalazi svoj
svijet u punom sjaju.
Jusa Nikšić
|
|
 |
Ibrahim
Novalić na svojim slikama izborom motiva i
pogotovo izborom boja demonstrira drskost i energičnost
toliko karakteristične za mladog a pritom hrabrog
stvaraoea. Njegova je likovna kultura očito u stalnom
i dinamičnom porastu i to se može pratiti od slike
do slike, čak i na ovako malom uzorku kakav je ovdje
prezentiran, impresivna je vitalnost duha kojom Novalić
u svom opusu okuplja tako raznoliku tematiku. Tu je
pejsaž u maniru skoro klasičnog realizma ali i mrtva
priroda obavijena mističnim prostorima simbolizma ili
nadrealizma.
Hrabrost na kojoj zavidim Novaliću, oglašava se u
slobodi koju sebi dozvoljava kada u vizuelno realan
prirodni ambijent stavi žestoku, neprirodnu boju.
Ambijent koga slika Novalić lako prepoznajem kao
prirodno okruženje, ali dominantni ton je svojom žestinom
puno bliži njegovom stvaralačkom temperamentu nego
bilo čemu što se u prirodi može vidjeti. Toj žestokoj
boji podređena je čitava slika. Novalić odabere
ton, žestok i natprirodan, a onda demonstrira svoje
slikarske sposobnosti reagujući na ostatku slike
bojama i formama koje svojim rasporedom i intenzitetom
žestoki ton upliću u likovno estetski logičnu
harmoniju duboko obilježenu autorovim
individualizmom.
Sanjin Lugić |
|
