Gradimir Gojer
ŠIROKI STVARALAČKI ZAMAH
Za Ahmeda Obradovića... uspomene, jedno sjećanje... |
U činjenici da mostarsko pozorište želi obilježiti
dva iznimna povoda, vidim mogućnost progovora u jedinstvenom tekstu...
Jer, život Ahmeda Obradovića, redatelja, pisca,
direktora Teatra sublimna je činjenica, sintetska je pojavnost koja se neminovno veže uz
godišta rasta, razvoja i golemih uspjeha Narodnog pozorišta u Mostaru.
U činjenici da je Obradović rođen u Mostaru
svaki bi životo- pisac mogao ispresti niz zanimljivih detalja, od bizarije do draguljnog
artističkog faktisciteta…
Mostar je živio u Ahmedu Obradoviću.
Živio je na jedan specifičan način.
Jer, onaj tipični mostarski damar nukao je ovog
stvaraoca da ide stazom uspona, a sve fundirao sjajnom pjesničkom slikom "od
gnijezda do zvijezda" (Dizdar).
I sam vezan za Stolac, gdje se amaterski počinje
baviti teatrom, Ahmed je Obradović načinio krupne korake od svoje prve
amaterske režije Ćorovićevog "Zulumćara" do svega onoga
što je činilo fundus njegovog režiserskog "vjeruju".
A, sjećajući se danas njegove diplomske predstave "Ko
se boji Virdžinije Vulf", realizirane 1973. godine, sve do onoga što je
bio njegov režiserski kredo u postavci Selimovića, mogu tek i samo
kazati da je to bila jedna stvaralačka odiseja iza koje je ostao fundus ozbiljnog teatra.
Uostalom, možda je testamentalna režija Ahmeda Obrado-
vića "Derviš i smrt" najmoćniji primjerak njegovog režijskog
čitania i scenskog uobličavanja naše bosanskohercegovačke klasike. U toj predstavi
visokim rafinmanom, smislom za poštovanje najtananijih teatarskih struništa, on je uspio
da spoji teatarski ukus dviju različitih epoha, da harmonizira glumačke poetike iz više
generacija, te da sa Safetom Zecom i Vanjom Popović
napravi gotovo savršen likovni okvir koji je progovarao jasno i jarko o njegovom uzornom
likovnom osjećanju svijeta.
Ako se pokuša napraviti neka vrsta sistematizacije svega ono- ga
što je bio režiserski fundus primjetiće se tri jasne razvojnice u poetici
Obradovićevoj.
Prva je svakako odnos prema baštini i istančana, pronicljiva
dramaturuško - literarna senzibilnost.
Drugu komponentu čini njegovo osjećanje suvremenog svijeta
nerijetko "čitano" kroz filing komedije, humornog i komedijskog. Konačno, tu
je i ono što treba posebno naglasiti rafiniran odnos prema glumačkom biću i glumačkoj
igri, kao rijetkoj vrsti posvećenosti onome što je bitna teatarska suština. |
 |
Ahmed je Obradović režirao žanrovski široki raspon tekstova,
ali mu je strast preferirala prije svega komediju (posebno suvremenu) te komade iz
literarne baštine.
On je bio inovator, u najboljem teatarskom smislu riječi.
I onda kad je režirao suvremene dramske tekstove kao i onda kad se
obraćao baštini Obradović je koristio sredstva suvremenog teatarskog
iskaza.
Ritmizaciju predstave postizao je sa sjajnom lakoćom, a lek- torsko
osjećanje jezika kao i muzikalnost, urođena i njegovana, davali su neku dominantu svemu
što je bila njegova teatarska tapija.
Zanimljivo je istaći da je sa podjednakom strašću režirao u
profesionalnom i amaterskom teatru, ne dopuštajući nikada da se amatersko podcjenjuje,
jednači sa diletantskim ili dovodi pod bilo kakvo pitanje i sumnju...
Režirao je diljem Bosne i Hercegovine, ali i u Srbiji
i Poljskoj. Bio je režiser koji je enormno volio glumca, koji se zanosio
nad stvarnom glumačkom umjetnošću.
Režirao je i na televiziji i na filmu, a njegov spisateljski rad
posebno cijenim po dramsko - dokumentarno - poetskoj fakturi "Ljudi s
juga".
Ahmed Obradović se zalagao za etičnost u teatru i
moglo bi se kazati da je tu notu svog angažmana posebno promovirao kao direktor teatra i
njegov umjetnički vođa.
Znao je i umio pokretati niz novina u radu mostarskog
Narodnog pozorišta, pa je čak formirao i novu scenu ovoga teatra, a njegovom
inicijativom organiziran je i Prvi festival "Mostarskih liska".
Obradovićev život i redateljski vijek najbolju
svoju potvrdu nalazi u svjedočenjima njegovih suvremenika, kod kojih će se i danas
najjasnije ispoljiti odnos za ovog stvaraoca širokog stvaralačkog zamaha …
Ne dočekavši slobodu, u svom rodnom gradu, Obradović je
prerano skončao svoj život i tvorački vijek... |
|
|
