Igor Fisković
SKLAD IZRAZA I NADAHNUĆA
Uz izložbu slika Vojmira Borovine |
Umjetnički rast Vojmira Borovine
odvija se sabrano i tiho uza nas već punih trideset godina uglavnom između Orebića,
gdje se slikar rodio i najviše radio, te Mostara u kojem je uporedo
živio i djelovao kao likovni pedagog. Stoga bismo pred ovom, prvom cjelovitom njegovom
izložbom, trebali uočiti načine i razlučiti vidove umjetnikova sporazumijevanja s
prostorom i vremenom. A on nam je to neposredno omogućio budući da se svjesno
usredotočio na otvorene motive dviju sredina, što su mu se izazovno nudili u svojim
prirodnim mijenama.
Ne obazirući se na ina stremljenja svoje djelatnosti, zaobilazeći
čitave pokrete i prekrete suvremenog slikarstva, opredijelio se za saživljavanje s
okolinom ostvarujući spregu osobnog likovnog izraza s izvorištlma svojeg umjetničkog
nadahnuća. Obuzet izabranim krajolicima naročito je težio razvijanju kolorističke
obrade viđenih predjela i kroz pojednostavnjenje kompozicionih rješenja prodrijeti u
bitna svojstva južnog podneblja.
Na tim osnovama Vojmir Borovina je postupno
pročišćavao zagasitost svojih ranih slika i preko naglašavanja jarkih odnosa boja u
zreloj fazi dostigao skladno rasvjetljavanje slikarske game. Nadovezao se na domete prvaka
dalmatinskog slikarstva, u krugu kojih se i školovao, ali je stečene spoznaje rastirao
lepezom samosvojnih iskustava. Sticao ih je upornim radom u kojem je prije svega obavljeno
sabiranje kompozicije od široko postavljenih krajolika panoramskog izgleda ka sve
određenijim prodorima u dubine primorskih prostora. Zaustavljajući se pred njihovim
isječcima odabirao je najizraženije čimbenike u ustrojstvu višestrano sagledanih
naselja.
Tako su "korte" - hortikulturno oplemenjeni dvorišni
prilazi starim kapetanskim kućama na obali Pelješca, postale u
posljednje vrijeme najomiljeniji sadržaj njegovih slika. U načelu čvrsta im ploha
ispunjena je sve jasnijom bojom da bi bez linearnih omeđenja slijedila koliko
usklađivanje toliko suprotstavljanje osvijetljenih i zasjenjenih površina. Jednostavnim
slogom pobijana je svaka opisnost prizora kao i potanja raščlanjenost postave, pa je
svježina odvagnutih cjelina trajno ovisila o početnoj voluminoznosti dijelova strogog
sustava. Radi toga su prikraćene mnoge pojedinosti vremenskog gibanja, čak su iz
prostora izostavljeni ljudski likovi i u razgoljenom suočenju ostao je slikar sam sa
svojim motivima. Hoteći im raskriti suštinu isticao je prividnu statičnost oblika, ali
je dinamiku doživljaja dohvaćao kolorističkim suodnosima rastočenih patina stambenih
zdanja i neprozirnih krošnji bujnog drveća. Kako su to ujedno neosporne odlike ugođaja
koje je nastojao prenijeti, postignuta je odmjerena iskrenost stvarnosti i pred njome
zgotovljenih djela.
Motivi su, dakako, pogodovali slikarskom govoru u neporecivoj svezi,
ali ga nisu isključivo nosili. Naime, posebne likovne vrsnoće se raspoznaju u slikarskim
tehnikama i gotovo bismo mogli kazati da su prelaskom od uvriježenih postupaka slikarstva
u ulju prema složenijim a i slobodnijim kombinacijama primijenjenih sredstava dana neka
rješenja inače rijetka u domaćem nam slikarstvu. Utoliko je učinak realističkog
pravca kojeg se suzdržano slijedilo bio zanimljiviji.
Vještinu rada dokazuju i istančani lavirani crteži koji dosljedno
podgrađuju nastanak većine slika na platnu. I u tome se otkrivaju rasponi Borovinine
neposrednosti na planu umjetničkog stvaralaštva, pronicavost pristupa postavljenom
zadatku i domišljatost u njegovoj razradi radi traženja vlastitog izraza.
Time je zaokružen uspon jednog djela koje se ovom prilikom
predočuje poput prozora otvorenog prijateljima u svijet slikareva doživljavanja i
stvaranja. |
|
|
