Nusret Omerika
KULTURNO-HISTORIJSKI
SPOMENICI
MOSTARA U NARODNOJ PJESMI |
Prethodni tekst
SADRVANI
Sadrvani su, takodjer,
veoma cest motiv narodne lirske pjesme
nastale u Mostaru. Po
navodima orijentaliste H.
Hasandedica podizani su
iskljucivo u dvoristma dzamija, medresa,
tekija i hamama, i oni su ovim ustanovama
davali posebnu draz i orijentalni
kolorit.(15) Najljepsi i najveci
sadrvan je bio onaj pred medresom
Roznamedzi Ibrahim- efendije koji je
porusen 1940. godine. Jednu od
osnovnih njegovih namjena - uzimanje
abdesta pjesma dovodi u kontekst s
mostarskim becarima koji "zagrcuci
uz ruke rukave" traze
odgovor na pitanje "kome li
ces brusan jastuk biti".
Tako se izvornost i namjena ritualnog
pranja u pjesmi ponistava i biva
elementom becarske ceznje i erotskog
naboja ovaplocenog u zelji i pitanju koje
nema odgovora.
Podne uci u Mostaru gradu
Podne uci u Mostaru gradu,
Mostarani avdest uzimaju.
U Mostaru, a na sadrvanu,
ne uzima gondze Mehemede,
vec zagrce uz ruke rukave:
bijele se ruke kroz rukave
kano gruda u planini snijega.
Gledala ga Mustajpasinica
sa cardaka, sa demir pendzera.
Ona zove Kumriju robinju:
- Kumrijice, moja robinjice,
hajde zovi gondze Mehemeda,
sve mu kazi sto je i kako je,
da ga zove Mustajpasinica
na cardake, na bijele ruke... (16)
U Mostaru na al-sadrvanu,
Mostarlije avdes uzimaju,
Ne uzimlje Pasic Huseine,
Vec uzgrce uz ruke rukave,
Pa se plesce po bijeloj ruci:
Daur, daur, moja bijela ruko,
Kome ces bit' brusan jastuk? (17)
U Mostaru sedrvan vodica
U Mostaru sedrvan vodica,
sve becare pohvaca groznica,
kog li muce, kog li asicare,
lijepog Ibru muce uhvatila.
Pitali ga jarani becari.
"Gdje ces, Ibro, bole bolovati.
il' u cosku ili u odaji,
il' na krilu Zlatije djevojke"?
Bolan Ibro njima progovara:
"Nit' u cosku, niti u odaji,
vec na krilu Zlatije djevojke"! (18)
HADZINSKA SOFA
Iako se prvi put spominje 1832. godine u
poznatim izvorima, ona je svakako
starija. Nalazila se na
najjuznijem dijelu grada, a naziv je
dobila po tome, sto je odavde priredjivan
ispracaj i docek hadzija. Osim
toga, ovdje je za vrijeme turske uprave
priredjivan i ispracaj ratnika kad su
polazili u boj.(19) U narodnoj junackoj pjesmi "Fazli-buljubasa"
koja govori o osvajanju Beograda
od strane hodze Cuprilica
1688. godine, a koju je zabiljezio
knjizevnik Alija Nametak,
po kazivanju Ahmeda Jamakovica,
i objavio 1925. godine govori se o
velikom junaku Fazli-buljubasi koji
objasnjava hodzi Cuprilicu odakle je,
gdje je naucio dobro plivati i na kociju
trcati:
"Ja sam pravo iz seher Mostara
U Mostaru bio ekmecija
Pa bi age sobet zametnule
Pa bi konje jarak ucinili
Pa trcali od Blagaja bila
Od Blagaja na Sofu hadzinsku
A ja pjese trci bez paripa
Uteci im odnesi kociju
.....................
Taman konji na Markovac bili
A ja hodza na Sofu hadzinsku
Ujagmio cohu venedijsku" (20)
Ovaj lokalitet, koji je inace bio
vlasnistvo vakufa Ibrahima
Sarica, spominje se i u pjesmi "Ratovanje
Crnogoraca i Rusa s Hercegovcima godine
1807".
... "Pak poletje preko Tepe stare
kroz golemu vojsku sakupljenu
kroz kapiju niz donju carsiju
kad je siso na Sofu hadzinsku
tad konjanik konja odsjednuo..." (21) |
SAHAT-KULA
Prolazeci kroz Mostar Evlija
Celebija je zapisao da se u Kazaskoj
carsiji nalazi cetverougaona
sahat-kula i da se zvuk njezina zvona
cuje iz daljine na tri sata hoda.(22) Prvi i najstariji
poznati izvor u kome se spominje ova
sahat-kula jeste zakladnica Ibrahima
Sarica iz 1636. godine.(23)
Ovu sahat-kulu i njenog
osnivaca Sarica kadunu
opjevalo je nekoliko narodnih lirskih
pjesama svaka na svoj nacin, isticuci
posebno kucanje njenog sata, kao i
kadunino zaklinjanje u hamamu medju
kadunama da ce sagraditi kulu u Brankovcu
i da ce se zvuk njezina zvona cuti ravnom
Nevesinju.
Falila se Sarica kaduna
Falila se Sarica kaduna
U hamamu medju kadunama:
"Sagradit cu kulu na Brankovcu,
I na kuli sahat od celika.
Nek se cuje po c'jelom Mostaru
Kada kucne sahat od celika!
Jos da nije te Velez planine
culo bi se ravnom Nevesinju,
culo bi se Fazlagica kuli,
cuo bi ga Ibro Fazlagicu.
Po kucaju sata od celika
On bi cuo kucaj srca moga"! (24)
Zaklinje se Sarica kaduna
Zaklinje se Sarica kaduna:
"Nacinit cu mecet i munaru
I suvise sahat u Mostaru,
A na Buni popravit cupriju.
Ozenit cu brata kapetana
Djuzel cerkom teman teftedara!
Sto je rekla, nije ni porekla:
Nacinila mecet i munaru
I suvise sahat u Mostaru,
I na Buni popravi cupriju
Ozenila brata kapetana
Djuzel cerkom teman teftedara. (25)
HERCEGUSA I HALEBINA KULA
Prema navodima poznatog turskog
pisca Evlije Celebije koji je proputovao
kroz Mostar 1664. godine, pored Starog
mosta koji je pusten u promet 1566.
godine podignute su i dvije kule,
takodjer, po nalogu sultana Sulejmana
Velicanstvenog. Kula koja se
nalazi na desnoj strani i koja se
spominje u pjesmi "Ale pehlivan i
Morica Begaja" dobila je ime po kapetanu
Halebiji koji je zivio u Mostaru
krajem 17. st. Druga kula uz Stari
most koja se nalazi na lijevoj
strani poznata je kao Hercegusa,
a obje su posebno opjevane u epskoj
pjesmi "Dolazak Omer-pase u
Bosnu", i njegovih askera
kako bi uhapsili Ali-pasu
Rizvanbegovica.
... Sva ce vojska na grad udariti
Iz oblaka sto pucaju munje
Obarace po Mostaru kule
..................
Rasrdi se Omer-pasa Coso
Na tobdzije pasa komandira
"Opalite careve topove"
Zagrmjelo stotine topova
Po Mostaru razvalise kule
Sav je Mostar vojska pritisnula
....................... (26)
... Igru igra Ale pehlivane
od bijele Halebine kule
do bijela coska Biscevica... (27)
STARI MOST
Najmonumentalniji, najljepsi i
najopjevaniji spomenik Mostara
podignut za vrijeme vladavine Sulejmana
Velicanstvenog, i pusten
u promet 1566. godine nije mogao
biti zaobidjen kao inspiracija, kako u
legendi i predanju, tako ni u narodnoj
pjesmi. Gotovo svi oni koji su ga vidjeli
opjevali su njegovu ljepotu i cudesno
presvodjenu rijeku. Poredili su
ga sa lukom duge, Zodijakom, mjesecom
mladjakom i Kisratovim hramom, a slikali
su ga mnogi domaci i strani slikari.(28) Sve do najnovijeg
vremena sacuvale su se razlicite legende
i predanja o pocetku i nacinu gradnje
Starog mosta. Jedna od narodnih pjesama
kaze da je car Sulejman pozvao svoga
muhur-sahibiju i naredio mu:
"Lalo moja, muhur-sahibijo,
Uzmi blaga, koliko ti drago,
A ja cu ti ferman napraviti,
Hajde meni do Mostara sidji
Na Neretvi napravi cupriju.
A vid' dere carskog muhurlije,
Na Neretvi on gradi cupriju,
Manje nije vec dvi godinice,
Na Neretvi namisti cupriju,
Pokloni je od Mostara Husi"... (29) |
 |
Kad je pocela gradnja Starog mosta i
ovdje se pojavljuje u narodnoj pjesmi i
predanju prastari motiv zrtve
slican onom u pjesmama "Zidanje
Skadra na Bojani" i "Zidanje
cuprije na Drini". I u ovom
slucaju pojavljuje se Rade
neimar, koji most podici ne
moze, jer sto on danju sagradi, to mu
voda nocu srusi. U ocajanju on moli svoju
posestrimu vilu iz Velez- planine
da mu pomogne kako bi otkupio glavu i
napravio kamenu cupriju.
"Mila braco, cuda golemoga
Kad se gradi kamena cuprija
U Mostaru na vodi Neretvi
U cara je ni u kralja nejma:
Majstor joj je neimare Rade
Gradio je za nuzdu golemu,
A da svoju on otkupi glavu,
Jer ga Turcin bjese osuznjio,
Pa je gradi cetiri godine.
On nacini kamenu cupriju". (30)
U nekoliko lirskih narodnih pjesama koje
su tematski i motivski vezane za Mostar
spominje se kamena cuprija kao neizbjezan
dekor u strukturi pjesme dajuci joj
tipicno lokalno obiljezje i karakter.
Sadrzajno melanholicna lirska pjesma
"Sunce zadje za Hum, za
planinu" kroz zanimljivu
djevojacku kletvu konstatira nepostojanje
kamene cuprije na rijeci Neretvi sto je
jedinstven primjer narodnog pjevanja u
proslim stoljecima.
Sunce zadje za Hum, za planinu
Sunce zadje za Hum, za planinu,
A divojka na vodicu sidje,
Pa Neretvu vodju kunijase:
"O, Neretvo, vrelo ti prokleto
Kad na tebi broda nigdi nema,
Niti broda, niti sajke ladje,
Niti one kamene cuprije.
Imam dragog, al' na onoj strani,
Ne mogu mu prici ni obici.
Dragi sjedi na demir pendzeru,
U ruci mu sedefli tambura,
Sitno kuca, tanko popijeva,
A uz svaku meni pripijeva:
"Moje zlato, za koga si dato?
Moje srebro, uz koga si leglo?
Srmo moja, ko ti lice ljubi?
Ko te ljubi, a ko li te budi?
Vita jelo, to istina bila,
Ja se dragom u njedra savila.
U njedrima zlatan djuzdan bila,
A uvecer zlato u djuzdanu,
A ujutro kahva u fildzanu,
Ne bi li me u kahvi popio,
Ne bi li mu srcu omilila! (31)
Gn'jezdo vila tica lastavica
Gn'jezdo vila tica lastavica
U Mostaru pod Starom cuprijom.
Izlegla je devet lastavica.
To zaculo devet Atlagica,
Lastavici gn'jezdo oborise.
Lastavici ptice pomorise.
Ljuto kune tica lastavica: ... (32)
Zaljulja se mostarska munara
Zaljulja se mostarska munara,
potrese se mostarska cuprija,
mujezini ucit prestadose,
zasutjese softe u medresi,
kad zapjeva Lakisica Zlata.
Odjekuje po krsnu Mostaru,
pa niz luke i kadiluke.
Svak se divi Lakisica Zlati,
ponajvise do tri mujezina... (33)
Opisi dogadjaja vezanih za
opjevane kulturno- historijske spomenike
svjedoci o neobicnoj ljepoti i raskosi
jezickih sredstava, muzikalnosti i
zvucnosti stila narodnog pjevaca ovog
kraja, kao i autohtonosti postojanja
naseg narodnog bosanskog izraza. Ovo
narodno stvaralastvo je od velike
historijske koristi svima koji zele
proucavati proslost Mostara, te pravi
pokazatelj da se kultura i tradicija,
duhovnost i etika Bosnjaka, moze nauciti,
izmedju ostalog, i iz narodne pjesme.
(1)
Nedim Filipovic, Pogled na osmanski
feudalizam, Godisnjak Istorijskog drustva
BiH, Sarajevo, 1952.
(2) Evlija Celebija, Putopis, preveo
Hazim Sabanovic, Sarajevo, 1967.
(3) Muhamed Dzelaludin Kurt, Hrvatske
narodne zenske pjesme (muslimanske),
Mostar, 1902.
(4) Sait Orahovac, Sevdalinke, balade i
romanse BiH, Sarajevo, 1968.
(5) Hivzija Hasandedic, Zaduzbine Cejvan
kethode u Hercegovini, POF, Sarajevo,
1955. str. 275.-286.
(6) Munib Maglajlic, 101 sevdalinka, Prva
knjizevna komuna, Mostar, 1978.
(7) Behar, godina VI, od prvi maja 1905.,
str. 327.
(8) H. Hasandedic, n.d. str. 275.-286.
(9) Hamid Dizdar, Sevdalinke, Sarajevo,
1944.
(10) Muhamed Zero, Sevdah Bosnjaka,
Izdavac NIP "Ljiljan", 1995.
(11) Uspomene Riste Ivanicevica Mostarca,
Bratstvo, Beograd, 1933.
(12) Alija Isakovic, Biserje, Otokar
Kersovani, Opatija 1990., str. 48-49.
(13) Muhamed Dzelaludin Kurt, n.d. str.
50. i 5l.
(14) Novi Behar, godina deveta, br. 17.
str. 234.
(15) H. Hasandedic, Spomenici kulture
turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980.
(16) Sait Orahovac, n.d. str. 161.
(17) Ludvig Kuba, Glasnik Zemaljskog
muzeja, Sarajevo, 1909. god. str 602.
(18) Hamid Dizdar, n.d. pjesma br. 302.
(19) H. Hasandedic, kao u fus noti 15.
(20) Nasko Frndic, Muslimanske junacke
pjesme, Stvarnost, Zagreb, 1969. str.
278.
(21) Bosanski prijatelj, sveska 11, 1851.
str. 161.
(22) Evlija Celebija, n.d.
(23) H. Hasandedic, Spomenici kulture
turskog doba u Mostaru, Sarajevo, 1980.
(24) Vehid Gunic, Sevdalinke o gradovima,
Bihac, 1997. god.
(25) V. Gunic, n.d. str. 179.
(26) Sait Orahovac, Stare narodne pjesme
Muslimana BiH, Sarajevo, 1976.
(27) Muhamed Dzelaludin Kurt, n.d. pjesma
br. 9.
(28) Nusret Omerika, Ovjekovjeceni kameni
luk, Most, br. 108.-109. Mostar, 1998.
(29) M. Ajkic, Mostarski Stari most str.
5.-7.
(30) Isti, str. 5.-7.
(31) V. Gunic, n.d. str. 180.
(32) Isti, str. 174.
(33) Alija Isakovic, n.d. str 48. 49. |
|
