o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 115-116 (26-27 - nova serija)

Godina XXV juni-lipanj/juli-srpanj 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Peter Paul Wiplinger
LITERATURA I RAT
Literatura kao metafora zivota

Brzo, izrecena ova formula, ne objasnjava vam nista, u svakom slucaju nista precizno, navodi vas samo na teren, nedovoljno jak u okvirima znacenja, nejasan u svojoj biti; operira sa fiktivnim pretpostavkama, koje ne postoje, u svakom slucaju nisu uocljive, i koje i sam ne prepoznajem. Formula, kao platforma za razgovor, za poticaj razmisljanja? - Ne, to ne moze biti. Od ove formule, a da se nista ne kaze o ovom kliseu, ovoj platitudi "Literatura kao metafora zivota", mozda se i moze poci, izaci iz nje, u svakom slucaju treba sto brze. Jer formule sprijecavaju pitanja, klisei zamagljuju pogled na stvarnost, konstruirani odnosi zataje, sprijecavaju istinu.

Sta ima literatura s ratom, i obratno, rat s literaturom, pitam se i sam. S tim u vezi "Rat i mir" Lava Tolstoja spontano mi dolazi u misli, kao igra rijeci; cujem, buku borbi - pozorisno insceniranih; mislim na Schillerovog "Wallensteina", na Shakespearove drame; na spijev Georga Trakla, na redove "o ti Andjelu Bozji, to je na zalost rat, i zelim da nisam ja kriv za njega" od Matthiasa Claudiusa. I negdje u mom sjecanju pojavljuje se lice povratnika iz rata iz teatarskog komada Wolfganga Borcherta "Pred vratima"; koji svjedoci, sve lazne parole onakve kakve jesu - demaskira, ali sam rat i mir nakon njega slama, kao i samog pjesnika.

I ponovo, sta sve ovo ima sa ubistvima u Srebrenici, i drugdje, sa poklanima, ubijenima? Kakve to ima veze s noci u kojoj je bombardiran Dresden, s Rotterdamom i Coventryjem, sa Korejom, Vijetnamom, s Ruandom i Burundiem; sa masakrom u My Lai, krematorijima u Auschwitz(u)- Birkenau? Sta je ovdje rat, a sta ciljani genocid? Mjesta i imena, kao metafore za sivilo, za gubitak i ocuvanje ljudskog bica, u isto vrijeme, i na istom mjestu.

Mjesta, kao sifre za stanice u ljudskoj istoriji. Ne skriva li rijec "rat" u svojoj mentalnoj cistoci, u asocijacijama vecih formacija, u slikama borbi iz 19. stoljeca, i medijskih slika 20. stoljeca, rijeci poput fanatizam, ludilo i mrznja, jednom rijecju: smrt? - Mozemo li jos govoriti o ratu, ratnim dejstvima, posljedicama, dok mislimo o rastrganim tijelima nakon granatiranja Sarajevske trznice, na ciljano gadjanje bolnica i skola, na redove za vodu i hljeb; dok mislimo na cetnike, na artiljerce, sa cigaretom u ustima i flasom rakije, pored; na sarajevske parkove i stadione pretvorene u groblja, ubistva u Srebrenici, osakacena tijela, odvezena iz "Bijele kuce" logora Omarska, pobacana na kamione i onda, ko zna gdje zatrpana. Duga je lista nestalih, ubijenih: vise od 25.000 imena!

Peter Paul Wiplinger - Sarajevski harem

Pitam se, u kakvoj su vezi sa ratom logori, poput Keraterma, Dretelja, Gabele, Omarske, Manjace, i mnogih drugih nepoznatih, cini se replike logora u Jasenovcu, u kakvoj su vezi "etnicka ciscenja" specijalnih jedinica, u kakvoj su vezi masakr i genocid. - To niti su bila, niti jesu ratna dejstva, to nisu "ciste" vojne akcije. Rat je tu samo izgovor, kostim, koji masovna ubistva, slijepe, ubistva ispunjena mrznjom treba da kasira. A ostaje ubjedjenje da kostim i uniforma ostaju cisti; a gospodu ratnike treba cijeniti, respektirati, oni su pocasni; to je konvencija - a ja to nazivam: velika svinjarija. I tako su, "ova gospoda" tretirana kao kavaliri, ne kao zlocinci protiv covjecanstva, sjedili za, cvijecem, ukrasenim stolovima, i davali konferencije za stampu. A Svijet je to slusao. A svjetski politicari ulizivali su se tipovima a la Radovan Karadzic, i jos se uvijek nadali. A jedan drugi general se otkupio vojnom paradom u bijeloj uniformi za operete. A jedan UNO-general, cija je duznost bila da stiti enklave, pio je sa svojim kolegom, generalom Mladicem sampanjac i na taj nacin slavio s njim slucaj grada Srebrenice. A napolju su cekali autobusi, spremni za odvozenje. I onda salve mitraljeza. - Sta sve ovo ima zajednicko sa jednom rijecju, povrsnim izrazom "rat"? - Ne, kazem, ne ovo krivotvorenje, i ne, uopste ne kroz jezik, ne ova laz, ne ova prevara! - To je ono nesto najmanje sta smo duzni zrtvama i ubijenima, ako se vec pravda ne moze postici, postici pokajanje, u najmanju ruku korektan pojam za ono sta se dogodilo, sta jeste, zapravo: smrt! - A Balkan kao metafora, kako neki za sve ovo u Bosni i Hercegovini cinicno kazu, nije bio "cisto popriste ratnih dogadjanja" ne, bila je to prije "klaonica", kako ju je nazvao autor David Rieff u naslovu svoje knjige. A cini se da to tako nikada politicari i diplomate nisu pojmili.

Dakle, sta ima literatura sa jednim takvim "ratom"? Moze li literatura, koja u takvom egzistencijalnom kontekstu nastaje, postici nesto vise od "cistog" protokoliranja; ili podici glas, ili se povuci u mir jedne pjesme, i tamo tugovati? - Ja ne znam odgovor. Moze li ona uciniti nesto drugo, izuzev sto ce opisati dogadjaje, ispricati dogadjanja, navesti ih, veze istaci, pitati za razloge, jednostavno receno: reflektirati? Moze li literatura postici nesto vise? Ne vjerujem. To nas je poucilo iskustvo, i to je ona gorka istina: Jasenovac, Srebrenica, mozda Auschwitz nisu za uvijek proslost za covjecanstvo! - Tocno, bila je to velika zabluda, cak i angazirane literature, jer, istina je: u stvarnosti literatura nista ne moze pokrenuti, nista ne moze promijeniti, nista zaustaviti; ona moze samo opisati, mozda objasniti, i nista vise.

Ipak, literatura moze i mora jedno: pruziti nadu, i nanovo nadu, u kojoj se prikazuju i drugi ljudi, suprotno od koljaca, oni koje volimo, na primjer; kao neki ljubavni par, etnicki mijesan, koji se voli u zatvorenom Sarajevu, i u kojem jedno drugom vjeruju, par koji svojom ljubavlju gradi jedan suprotan svijet, mali, privatni, ali sa simbolicnim i egzistentnim znacenjem. Upravo onaj par, koga su cetnici ubili u bijegu preko mosta na Miljacki, jednom rijecju, ljubav kao protuteza mrznji, vjera kao protuteza dvoumljenju, zivot u odnosu na smrt. To je parola.

U svakom slucaju ono sto literatura moze postici je: izvjestiti. Mozda time moze postati metafora za zivot. Vise od toga ne moze; ali samo to jeste i bilo bi vec puno. Time literatura postaje pozitivna snaga protiv mrznje, nasilja, ubijanja i smrti; protiv "rata", rata losih protiv dobrih. Samo jedno moramo znati i to ne smijemo zaboraviti: Uglavnom pobjedjuje los nad dobrim; jer su mrznja i nasilje u ljudima i u ljudskoj istoriji jaci od volje i sposobnosti da se zivi u miru. I, jer uvijek postoje ravnodusni i zaslijepljeni. I, jer moc i mit, kada se uvezu, prelaze u ludilo, nasilje, rat, vode do unistenja. Iz toga bi trebalo izvuci pouku, posljedice; i time se konacno pravovremeno podici na otpor. Jer se na stvarnost, djelotvorno moze odgovoriti samo sa stvarnoscu - a ne sa literaturom.

(Statement uz istoimenu priredbu u Austrijskom drustvu za literaturu u Becu, 25.09.1996., u okviru Bosanskih dana kulture u Austriji.)

Sa njemackog na bosanski jezik prevela: Leila Zunic

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Ahmet Ibukic - Imaginacija 2

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo