Nusret Omerika
OVJEKOVJECENI KAMENI
LUK
Stari most u poeziji mostarskih pjesnika
koji su stvarali na orijentalnim jezicima |
Dolaskom Osmanlija na
prostore Balkanskog poluotoka i njihovim
prodorom u Evropu stvaraju se uslovi za
nastanak jedne nove civilizacije koja ce
na nasim prostorirna uveliko bastiniti
islamsko - orijentalnu kulturu i
tradiciju.
U periodu od cetiri i pol
stoljeca vladavine Osmanskog carstva
uveliko se njegovala i cuvala pisana
rijec pogotovo u gradskim sredinama kao
sto su Mostar, Sarajevo, Banja Luka,
Travnik, Tesanj, Stolac i drugi, djela
koja su nastajala bila su, ne samo iz
knjizevnosti, nego i iz drugih naucnih
oblasti i disciplina kao sto su:
filozofija, logika, lingvistikaa
sintaksa, medicina, akaid, ahlak,
sociologija, pravo, hadis itd.
Treba napomenuti da su ova djela,
uglavnom nastajala i cuvana u religioznim
ustanovama a pisana su na orijentalnim
jezicima: turskom, perzijskom i arapskom.
Tacan broj onih koji su se bavili
pisanjem nije jos uvijek ustanovljen, ali
se zna, zasigurno, da ih je bilo preko
cetiri stotine. Rukopisi
njihovih djela danas se nalaze rasuti po
naucnim ustanovama, arhivima, i muzejima
cijelog svijeta; jedan solidan broj ih se
cuva u privatnim bibliotekama i oni
cekaju na prijevode, naucnu obradu i
knjizevnu kritiku.
U Mostaru je za vrijeme vladavine
Osmanskog carstva zivjelo i stvaralo oko
cetrdesetak pjesnika cija je poezija,
nazalost, poznata vrlo malom krugu ljudi,
uglavnom onima koji se bave proucavanjem
knjizevnosti na orijetalnim jezicima. U
ovom kratkom osvrtu bice rijeci o samo
nekoliko njih koji su ispjevali najljepse
stihove diveci se ljepoti Starog mosta i
kulama koje ga okruzuju. Kao sto
je poznato, ovaj prelijepi i
velicanstveni gradjevinski spomenik u
Mostaru, cudo arhitekture turskog
vremena, podignut je za vrijeme vladavine
Sulejmana Velicanstvenog 1566. godine po
nacrtu neimara Hajrudina, a pod nadzorom
najveceg hercegovackog dobrotvora Mehmeda
Karadjoza. |
Mostarski pjesnici Dervis-pasa
Bajezidagic, Medzazija
Sanija, Tabija,
Dervis Zagric, Rahmija
i Arif Mostarac
ispjevali su najljepse stihove diveci se
kamenom luku mosta. Orijentalista Hivzija
Hasandedic kaze da se u
dokumentima 16. i 17. stoljeca ovaj most
naziva sultan-Sulejmanov most
a u izvormna 18. stoljeca Veliki
most. Tek kasnije nazvan je Stari
most i taj naziv preovladjuje
ubrzo i baca u zaborav prva dva. Iz
nekoliko vrlo vjesto ispjevanih
hronograma saznajemo da je most zaista
napravljen 1566. godine. Medju najljepsim
je svakako onaj Dervis-pase
Bajezidagica koji u prijevodu
glasi: |
TARIH O GRADNJI MOSTA U MOSTARU
Cupriju podize koja podsjeca na luk duge
Allahu moj! Ima l' na svijetu po ljepoti
druge?
Jedan je Dervis zadivljen stao i rekao
rijeci:
Ostavit cemo cupriju a mi cemo preci.
Godine 974. (1576.-77.)
S
turskog: Lamija Hadziosmanovic i Salih
Trako.
Prepjevao: Muhamed Dzelilovic |
Hronogram povodom gradnje mosta u Mostaru
974. godine po Hidzri ili 1566. godine
ispjevao je i mostarski pjesnik i muderis
Hasan poznatiji kao Hasan
Zijai al-Mostari koji je umro od
kuge 1584. |
HRONOGRAM GRADNJE MOSTA U MOSTARU
974 (1566)
Neka je vesela dusa sultana Mehmeda!
Sagradio je legate i spomenike kao sto je
ovaj.
Nek je takodjer sretno Sulejmanovo
vrijeme,
Njegova vladavina je uspjela u gradjenju.
Zalaganjem nazira ovo se dovrsi.
Napisa mu hronogram "Luk
snage". |
Kad po ebdzed-sistemu
(svako od 28 slova arapskog pisma ima
svoju brojnu vrijednost) preracunamo
brojnu vrijednost slova hronostiha, koji
je sadrzan u rijecima "kudret
kemeri", dobicemo godinu
974 po Hidzri (pocinje 18. jula 1566. i
traje do 7. jula 1567.) Znamo li jos da
je sultan Sulejman umro pod Sigetom 4.
septembra 1566. godine, onda
izlazi da je most dovrsen u vremenu od
18. jula do 4. septembra 1566. godine.
Dakle, u drugoj polovini jula ili u
avgustu 1566. godine sagradjen je Stari
most i pusten u saobracaj kako navodi H.
Hasandedic u knjzi "Spomenici
kulture turskog doba u Mostaru".
Sarajevo 1980. godine.
U Orijentalnom institutu u Sarajevu
cuvala se poznata medzmua broj
4287 koja je predstavljala malu
antologiju mostarskih pjesnika na turskom
jeziku i iz domena epigrafike u njoj su
vrlo zanimljiva dva tariha o obnovi
mostarskog mosta od pjesnika Arifa
Mostarca iz 17. stoljeca.
U prvoj polovini 17. stoljeca u Mostaru
je zivio i pisao malo poznati pjesnik Tabija.
Podaci o njemu su vrlo oskudni, ne
spominju ga ni Basagic
ni Handzic u svojim
radovima. Poznato je da je ispjevao jednu
pjesmu od trinaest bejtova u slavu
Mostara, a istu je preveo i objavio Omer
Music u svom radu "Mostar
u Turskoj pjesmi iz 18. Vijeka".
Mozda je ova pjesma poetski najljepsa i
najvrijednija ispjevana oda ljepoti
Mostara i Starog mosta. Pjema u prijevodu
glasi: |
TAB'IJIN SPJEV O MOSTARU
Buduci si Ti cuvar i ovog i onog svijeta,
Moj Boze, sacuvaj od neprijatnosti grad
Mostar!
U dusama gostiju (Mostar) ne ostavlja
osjecaje tuga, briga i tudjine,
Njegove zelene poljane pruzaju srcu i
dusi raspolozenje.
Jutarnji povjetarac kad pirne,
rascvjetava ruze,
Cvijetnjak ljubavi i zelja odzvanja
pjesmama hljada slavuja.
Ocaran sam gledajuci drvece sjenovita
stasa,
Car njegovih potoka i rijeka obuzima disu
koja cezne.
Njegov visoki privlacni luk uporedih s
mladjakom mjesecom,
Ovaj neprikosnoveni most napravi
graditelj svojim mudrim znanjem.
Most je rijeku uzeo u zagrljaj poput
zarkog asika,
Srebrni luk preko rijeke je (nenadmasivi)
projekat i djelo.
Njegov povijeni stas lici nebeskom svodu,
Obicaj mu je i posao ovozemne terete
prenositi.
Kule na njegova dva kraja su
velicanstvene kao planina Kaf,
Sta bi bilo kada bi posjetioci imali
snagu kao ptica Anka.
Prijatelji (u Mostaru) su lijepe naravi
skromna vladanja,
Poznati su po iskrenosti, i nikoga ne
uznemiruju.
Iako se vidi neko prevrtljive naravi,
ipak odabiru drustvo,
Graciozna vladanja ljepotice izvrsavaju
obecanje.
Gdje god podjem, moja iskrena ljubav
razbija mi brigu,
Nema kraja placu i jauku ovog
zaljubljenog srca.
U ovom mjestu, o srce, nauci kako se
veseli!
Jer se zna red i propis kako se ispija
Dzemova casa.
Sve stanovnistvo, o Tab'ija, pijano je od
ljubavnog vina,
Koketiranje s pametnom ljepoticom ima
svoje cari. |
Pjesmu od sedamnaest distiha mostarskoj
cupriji je posvetio i pjesnik Medzazija
Sanija koja je puna stilskih
figura, pogotovo metafora i poredjenja.
Zivio je u Mostaru krajem 16. i pocetkom
17. stoljeca. U svojim pjesmama volio je
da upotrebljava cudnovate metafore, te je
zbog toga sebi uzeo pseudonim Medzazi
(metaforicki). Umro je 1610.
godine u Mostaru. |
OPIS MOSTARSKOG MOSTA OD
MEDZAZIJE
Hvala Allahu, dan-noc nam je omogucen
prelazak,
Gdje se na svijetu nalazi ovako privlacno
mjesto?
Tako je visok da ti cio svijet pokazuje,
Zato su mu dali ime kompas
svijeta.
Kada bi mrav vidio ovaj most, pomislio bi
Da su ga divovi pravili po naredbi
Sulejmana.
Ovako visok luk slican svodu vasione
Ne vidje ni ljudi ni andela. Ovo je
posao!
Da li ima izvora da od pocetka stalno
tece?
Svijet do podnozja (ide) kao voda jutrom
i vecerom.
Kada dodje ljeto, Neretva oslabi poput
asika,
A kada nastupi zima, nadodje kao more,
kakvo je to cudo?
Nekada ovaj luk svojom sredinom postaje
tijesan,
Nekada je sirok i suh, ne znam sta se
dogadja!
Citav svijet nadje mir danas pomocu
njega,
Sacuvaj ga od zlih ociju Tvojom dobrotom,
o nas Gospodaru!
Posto je stvarni most slika (mosta na
ovom svijetu)
O Medzazijo,
Prelazi preko ovog mosta, pazi sta ti je
na ovom putu Bozija zapovijed.!
(Odlomak)
(Preveo Omer Music. 1969.) |
U Glasniku IVZ-e broj 10-12 iz 1962.
godine i broj 1-2 iz 1963. prof.
Omer Music je objavio tri pjesme
mostarskog pjesnika Husein
efendije Catrnje posvecene
Mostaru i njegovoj cupriji. Catnija
se rodio u Mostaru krajem 16. ili
pocetkom 17. stoljeca i pjevao na turskom
jeziku pod pseudonimom Husami ili Hulki.
U vec spomenutoj medzmui 4287
u Orijentalnom institutu u Sarajevu
nalazile su se ove tri njegove pjesme
pune simbolike o prelasku nekog pehlivana
preko Neretve na uzetu koje je bilo
povezano za kule na dva kraja mosta. Sve
tri pjesme su i po opisu dogadjaja, i po
duzini metra, i po sadrzaju iste, s malom
razlikom u broju stihova. Dio teksta prve
pjesme u prijevodu glasi:
U mjesecu muharremu u Mostar je dosao
pehlivan po imenu Sahin,
medju kulama (mosta) razapeo konop i po
njemu presao. O njemu je Mostarac Husejn
efendija Catrnja spjevao ove
stihove:
... Po imenu Sahin, i osobom Sahin
(soko), vjest u svom zanatu, dodje u
Mostar hiljadu osamdesete cestiti
ljudina.
Sredinom grada tece jedna velika rijeka i
na njoj je most, kojem u visini - kako se
odavno govori - nema ravna.
Zato sto postoji opasnost, na ovom mostu
su korkaluci (ograda), bez bojazni niko
ne moze proci osim lahkog povjetarca.
S obje strane postoje dvije kule, tako
visoke, da bi njihovi cardaci mogli biti
gnijezdo sokolova, o prijatelju!
Sahin ne pogleda na ovu opasnost, izrece
Bozije ime, prodje izmedju dvije kule bez
straha i bojazni.
Na sred prostora postavljali su svoje
sprave i Arapi i Perzijanci; ovako se
nisu kretali ni Arapi, ni Perzijanci ni
Latini.
Mnogo je pehlivana doslo do ovog prostora
i pristupili mu, ni jednom nije poslo za
rukom da izvrse sigurnu igru.
Sokolovi sokolici, to jesu njegovi
ucenici, svi su presli ovaj prostor
govoreci: "O Plemeniti!"
Voda je davala refleks sjajnog sunca,
izgeledali su na konopu kao nanizani
biser.
Sto hiljada puta bravo ucitelju ovih. Nek
ne ulazi u ovaj zanat onaj koji mu nece
biti zahvalan.
Husamijo, i ti od Boga zatrazi svoju
zelju. On udovoljava svakoj zelji.
Njegova je blagodat sveopca.
Knjizevno stvaralastvo Muslimana BiH na
orijentalnim jezicima obogatio je svojim
otkricem V. Boskov
pronalazeci u Franjevackom samostanu u
Mostaru nekoliko pjesama Rahmije
Mostarca. Poslije je pronadjen i
njegov cjelokupan Divan
u Gazi Husref-begovoj biblioteci u
Sarajevu. Rahmija je
zivio u Mostaru na prijelazu iz 18. u 19.
stoljece i pjevao kao i mnogi prije njega
o prirodnim ljepotmna grada Mostara.
Izmedju ostalih izdvajaju mu se pjesme
"Oda Mostaru", "Oda
Neretvi" i "Oda Starom
Mostu" koju i donosimo u prijevodu V.
Boskova.
ODA I OPIS MOSTA
U tom gradu, da bi vjecan bio, - sultan
Sulejman je podigao jedan velicanstven
most.
Po nekakvom nadnaravnom cudu spojen je
njegov donji i gornji dio. - Oko nebesa,
tocak sudbine nisu vidjeli slican njemu.
Izgradjen u jednom luku, povezao je istok
i zapad. - Gradjevina milosti bozje je
kao prava duga.
Slican je Mlijecnom putu (Kumovoj slami).
Pa bi se reklo. - Da je ekvator na zemlji
ovaj most (djelo) statike.
Njegovi temelji od kamena su stvarno
cvrsti kao celik. - Na zemlji nema mu
slicnog ni ravnog.
Da ga ne bi opaka bujica raznijela,
postavljene su da cuvaju ovaj
velicanstveni luk - Dvije strazarske
kule, na desnoj i lijevoj strani
njegovoj.
Ova sreca je sakupila sve ono najbolje
sto Bozje davanje nije omogucilo ni
jednom drugom kraju.
Skrati svoj govor! Budi pametan! Jer -
tebe ce svakako oponasati neki pjesnik
vremena.
Rahmi, dosta si opisivao! Sada digni ruke
na molitvu: neka Bog sacuva grad brace
(prijatelja) od neprijateljskog zla! |
U Mostaru je u 17. stoljecu zivio mladji
savremenik Dervis-pase
Bajezidagica i Ibrahima
Pecevije, pjesnik hadzi-Dervis
Zagic koji je napisao jednu paralelu
(naziru) pjesmi Dervis-pase
Bajezidagica "Gazel o
Mostaru". Vrlo oskudne
podatke o njemu su donijeli i Basagic
i Handzic. Nesto vise o
ovom pjesniku saznajemo u radu V.
Boskova objavljenom 1971. godine
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod
naslovom "Sehr-engiz u
turskoj knjizevnosti i sehr-engiz u
Mostaru". Ovu pjesmu hadzi-Dervis
je ispjevao 1400. (1630./31.) godine i
ona sadrzi 297 bejtova. Velicina joj je u
tome sto je ona, zasada, jedini poznati sehr-engiz
o ovom gradu na Neretvi. Medjutim,
njegova nazira koja opisuje ljepote
Mostara i njegove cuprije je stilski i
umjetnicki konkretnija i sveobuhvatnija.
U prijevodu pjesma glasi: |
NAZIRA (PARALELA) PJESME
HADZI DERVIS-EFENDIJE MOSTARCA
Svaki ugao Mostara pun je krasnih
djevojaka,
Nije cudo, ako ima mnogo zaljubljenih u
Mostaru.
Zar mu je ugodan, a vodi izvor Selsebil
(rajsko vrelo),
Mostarska planina i polje daju nov zivot.
Njemu ravna na svijetu niko nije vidio,
Koliko se dogadjaja dozivi u svakom
lijepom cosetu Mostara.
Ko ga posjeti, ostaje u njemu i ne zeli
izaci,
Besprimjerno lijepi Mostar slican je
raju.
Na obali rijeke nalazi se mjesto po imenu
ravnica Safa.
Koja uistinu u Mostaru daje dusi pravi
odmor.
Bogatstvom voda ovo je uistinu pravi
Damask.
Najbolje mostarsko voce je hrana dusi.
Prostor izmedju dvije kule je slika luka
Kisratova.
Nebeskom svodu lici besprimjerna cuprija
Mostara.
Ako postoji izvor nauke, savrsenstva i
spoznaje (on je),
U Mostaru ne manjka ucenih i cestitih
ljudi.
Ne hvalis ga samo Ti, Hadzi Dervis, moj
gospodine,
Njega blagosilja i najugledniji i
najneznatniji u Mostaru. |
Najpoznatiji mostarski pjesnik 16. i
pocetkom 17. stoljeca Dervis-
pasa Bajezidagic napisao je
takodjer, jednu od najljepsih pjesama o
Mostaru opisujuci ga kao grad
kome na svijetu po ljepoti nema ravna, a
cupriju na Neretvi sa svoje dvije kule
uporedio je sa Zodijakom: |
Jedinstvena mostarska cuprija s dvije
kule
Svojom visinom lici luku Zodijaka
Nebeski luk joj ne moze biti ravan
Nebeski svod je samo luk neboticne
mostarske cuprije.
Prijevod:
Omer Music |
U rukopisu 4286 koji se
cuvao u Orijentalnom institutu u Sarajevu
pjesma ima ovaj naslov "Gazel
koji je spjevao o Mostaru, sretan u
zivotu, a junak na smrti, Mostarac
Dervis-pasa prezimivsi u Mostaru nakon
sto je svrgnut s Bosne 1010. godine
(1601./1602.)".
Ovjekovjecujuci ga u pjesmi mostarski
pjesnici koji su stvarali na orijentalnim
jezicima svjesni njegove ljepote
ispjevali su najljepse stihove posvecene
kamenom luku uporedjujuci ga sa
Zodijakom, Kisratovim hramom i mjesecom
mladjakom.
Bitna karakteristika svih ovih pjesama je
estetska dimenzija pjesnickog dozivljaja
ljepote koja podstice i inspirise na
divljenje i ushicenje remek djelu mimara
Hajrudina. Drugi dojam koji se stice
iscitavajuci stihove posvecene ljepoti u
kamenu i od kamena je duhovno ovaplocenje
sa pjesmom koja u sebi krije vezu izmedju
mosta i covjeka, i koja, opet, otkriva
nestalnost ljudskog bitisanja i
proticanja u Svemiru, s jedne strane, i
cvrstinu i opstojnost kamena i gradjenja
s druge strane. Ovih nekoliko pjesama
mostarskih pjesnika je pouzdan dokaz
ljudskog cudjenja ljepoti i ostavljanja
traga, kako na njoj tako i u njoj, da se
rijec pamti i nikad ne zaboravi. |
|
