Ismet Salahovic
(Norveska)
VJECNI HAJRUDINOV
KAMEN |
| |
Onomad dobrih slika
iz Mostara
Neretva, Dunja i kamen iz Mosta.
I "Dont forget!" pise,
kao da me kara
sto napustih svoje, sto s njima
ne osta'.
I svaku noc, krisom, iz ladice
svoje,
slika se izvuce, zatvorit' se ne
da.
Samo da odagna nocne more moje,
vrati me u javu, daljinama preda.
Na stropu titraju neke mile
sjene,
bezbrojni oblici sto ih vidjet'
zelim.
Ne pomaze razum, masta sama
krene.
Po ko zna koji put ja se na jug
selim.
A u mraku vidim dragu sliku,
svetu.
Hajrudinov kamen opet na svom
mjestu.
Bjelinu i svjetlost, djec'ju
siluetu.
Lebdi iznad rijeke u svom vjecnom
gestu.
Kakva je to sila sto nam cuva
duse,
Sto sjecanje samo za ljepotu
veze?
Ne da nakazama da nam zivot
sruse,
crne misli tjera da u tamu bjeze.
Znam, ljudska je snaga od njihove
jaca.
Oni zivot ruse bez tuge i srama.
Prekasno ce shvatit' da bas sve
se placa,
za godinu, za sto, svanut' ce i
nama.
Ponovo ce djecak, ustreptala oka,
sa kamena starog vinut' se ka
vodi.
Kliktat' ce u zraku, ponosan zbog
skoka,
vjecnu odu Mostu, sv'jetlu i
slobodi.
Zbog tog' ne dam srcu da tuzi i
place.
Nosim tvrdu vjeru u grad i u
ljude.
Pravo na zivot od zlocina jace,
svi ce biti prozvani, pa sta kome
bude.
Hajrudinov kamen, otrgnut iz
Mosta,
tuzilac ce biti i sudija glavni.
Svjedok dusmanluku sto za nama
osta,
pravedan, bez mrznje kao zidar
slavni.
Trondheim, juli 1995. |
|
|
