o
Mostujte sa nama
Arhiva
Behaudin Selmanovic - Zene

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 103-104 (14-15 - nova serija)

Godina XXIV maj-svibanj/juni-lipanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Gradimir Gojer
SONATINA ZA DVIJE GLUMICE
Mali kulturni kaleidoskop

Nedavno odrzana premijera KAMERNOG TEATRA 55 SARA BERNAR Wilsona Mirrella, a u reziji prof. Aleksandra Jevdjevica, mozda je i najbolji povod sa mini kulturni kroki kroz dogadjanja koja su mi oplemenila stvarnost, na nacin istinskog artistickog "vjeruju".

Ova predstava razlikuje se od kompletnog sarajevskog pa i bosanskohercegovackog teatarskog repertoara, prije svega po tome sto u njoj ne dominira nikakova "drustvenopoliticka, povijesna ili bilo kakva druga angazirana" povijesnost.

Predstava govori o ljudskosti "anzeneral", ona se osvrce sa jednim blagim podsmijehom, sa imanentnom ironijom i odmakom u odnosu na sudbinu Sare Bernar, velike svjetske glumice, te na sudbinu Pitona, obsluzitelja joj...

Medjutim, ono po cemu ova predstava daje tonus ovoj sezoni je glumacka igra.

Jasna Diklic svoga Pitona izgradjuje u onim granicnicima koji podrazumijevaju, prije svega, nadmasivanje prostog mimezisa. Nada Djurevska, osim uvjerljive glumacke patine, Sari Bernar podaruje izvorno histrionstvo razudjene artisticke palete, kroz koju se ocituje gromoglasan talent, kao stjeciste svih nada i kompletnog angaziranja jedne umjetnice.

No, ono sto najvise imponira u ovoj predstavi je partnerska igra. Ta predstava zasluzuje komplimente za fascinantan partnerski gest i jedne i druge glumice, koji tka ubojit i prepoznatljiv protagonisticki valer. U ozracju scenografije Vanje Popovic i nadahnutog joj kostima ove dvije sarajevske glumacke okomice djeluju kao nadstvarna, kao nestvarna, kao potpuno netipicna realnost u nasem prostoru i vremenu...

U reziji Aleksandra Jevdjevica primjecuje se, precizan, nadasve nadahnut zov onih prostora estetskog, koji ne robuju nikakvim semama i pravilima...

Ovu predstavu karakterizira ukupno ozracje neke nestvarne atmosfere i potpunog poniranja tragalastvom kao mjerom stvari u Teatru... Zato ona nije svakidasnjica, zato ona u ovaj zapis ulazi na velika vrata.

VECE PUNO SUNCA

Knjizevna vecer Vlade Puljica, posvecena promociji stihozbirke "VODOKRADICA" bila je stvarna mjera stvari za ovakvu vrstu poklonjenja stihu.

Dugo u Sarajevu nije bilo ovako vrijedne knjizevne veceri, kojoj su obola svojim tragalastvom snatrenjem nad Puljicevim djelom dali i knjizevnici Ivan Kordic, Zeljko Ivankovic i publicista Gradimir Gojer, te svojom interpretacijom stihova prvak sarajevskog glumista Zoran Becic.

Bila je to vecer jednog stvarnog predavanja poetskim sustinama Puljiceve poezije, a ne tek konvencionalni promotivni akt.

"PET NOVIH SLIKA" AFFANA RAMICA
(Povodom izlozbe u Galeriji "GABRIJEL" Kamernog teatra 55)

U kulturnom i civilizacijskom krugu eruopskih zemalja, kojima mi, nazalost samo zemljopisno pripadamo, kada neki slikar priredi izlozbu na kojoj izlozi mali broj slika, iznimno dignitetnog karaktera - predstavlja to ozbiljan, a nerijetko hvale vrijedan dogadjaj.

Medjutim, posto mi nismo jos u rangu takvih drzava potreban je mali uvod a da bi se objasnilo: sto su porivi organizatora ovakove izlozbe?!

Prije i iznad svega, to je jedan pogled u tvoracki atelje akademika Ramica.

Zatim, to je uistinu stilski jedna ne posve nova ali za Ramica iznimno karakteristicna tvoracka metamorfoza, sto mu se desava, u stilsko-estetskom pogledu.

Affan je Ramic slikar blistavog, ozbiljno ocijenjenog, opusa. I zato, kad se u njegovom opusu desavaju tvoracke turbulencije, onda to ne moze a da nije vezano i uz jedan odsjek kulturno - civilizacijskog karaktera...

Dakle, radi se o specificnom ozracju, u kojem umjetnik osjeca jedan zov elementarnog, tragickog konfiguriranja svojih stvarnih estetskih fundacija, svoga stvarnog podrijetla, svoje korjenike i nadahnuca iz kojeg poticu sva uspenja...

Ramic je na ovoj izlozbi predstavio, bar za mene kultnu sliku Mostara, raspolucenog i hirovitim izmaglicama, vremena predatog. U toj dubini "vivisektne" studije, kojom umjetnik zaranja u dubinu tragedijskog nalaze se i himnicni odbijesci ali i sigurna raspela danasnjice, koliko tragicni, toliko i znacajni po svojoj dubioznoj posljedicnosti.

Njegov rastavljeni Most, u svoj svojoj punoci simbolskoga svjetla Neretve i krajolika joj, zrcali prije svega mediteranski kristaliziranu stvarnost, ali u toj mediteranskoj arkadijskoj poziciji umece se jedan eruptivni, umjetniku samo znan povod za rastakanje kristala mediteranske zbilje na moguce i posljedicne relative i relativnosti te zbilje.

Na Ramicevoj slici ima tisine koja je posljedica uzasa, njegova slika obiluje svjetlom, koje je "pogovor" tami, koja nije definitivno iscezla koja je imanentna i suvremenom covjeku.

Na toj slici kao da je zaustavljen i zarobljen jedan estetski, ali ne i estetiziran pogled na nase danas i na nase sutra.

Umjetnik u Ikarskom smislu nadsvodjuje, nadlijece dubinu kristala rijeke, on cini Ikarovski korak da rastavljenu sliku dovede u poziciju simetricnog, harmonijskog...

Affan se Ramic ogleda u rijeci, inkrustrirajuci vehemencu svoga osobnoga bila, koracajuci u dubinu materije, raslojavajuci osnovni evokativ na, vec pomenute, kristale, u kojima se osjeca smiraj nakon jedne hirovite borbe izmedju covjeka i necovjeka, izmedju covjeka i prirode, nadasve...

Ramiceva meditacija je visoko pozicionirala misao, samu za sebe, i kao dio slike, ali i kao dio osobnog medituma o slici...

Na Ramicevoj slici "Hercegovina" kao da je iznikla studija kamenitih njiva, bijelih, tenelijskih, sedrenih, sljuncanih grotla, koja salju oporuku jednog svijeta na dalekim izdisajima...

Ali, tu se zacinje, u tim kamenitim slojevitostima, i bajkoviti kaleidoskop, sastavljen od slicica u koje je ugradjen neposredovani ganglijski, zivcani sustav umjetnikov...

Ramic razara kamenitu strukturu materije da bi je okamenjivao jednom pjesnickom violencom, u kojoj svjetlost i svjetlilo Hercegovine potiskuje tamu i rudimentarnost napora koje samo iscitavanje ove surosti isce, trazi...

U njegovoj slici "Hercegovina" je sivo-bijelo magnovenije, je ritualizacija kamenitog postupka umiranja, je stvarnosna slika dubinske sonde "bacene" u onaj predio hercegovackog srca, kojim dobuju i himnice stari i daleki pojci skloni prvom zacinjaocu mrvcu...

Ramiceva, pak, studija napravljena nad zgaristem, pa i nekom vrstom ripotarnice knjige, sa dalekim odsjajima tako nam bliskih ljudi i njihovih djela predstavlja najtacniju studiju vremena, koje zivimo, cijim smo svjedocima, a ustvari cijim smo, nazalost, suvremenicima...

Uopce, Ramicevih Pet novih slika je opominjuca draperija, jedinstvena i cjelovita u svom uzbudljivom hrvanju sa nerealnim, pri cemu irealno dolazi na svoje kao posljedica psihograma ovog nadstvarnog umjetnika nase stvarnosti...

Kao da cvjetni proplamsaji Ramiceve slike kazuju "memento" za neko buduce sretnije vrijeme...

Izlozbu u Galeriji "Gabrijel" karakterizira otvorenost i potpuna akonfekciona zapucenost autora u Nepoznato.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Lazar Drljaca - Rama

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo