o
Mostujte sa nama
Arhiva
Behaudin Selmanovic - Zene

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 103-104 (14-15 - nova serija)

Godina XXIV maj-svibanj/juni-lipanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Ismet Smajlovic
SLIKAR LAZAR DRLJACA

Zivot: Osvajanje slobode


"Ja sam poslije Rima i Pariza, gdje sam radio i izlagao, postao tvrdi bosanski seljak. Ja sam bogumil." Tako je, godine 1932., za sebe rekao, slikar Lazar Drljaca, izdvojivsi se svojim zivotom i djelom kao osobena stvaralacka licnost. Desio se paradoks: sklonivsi se od buke i bijesa zivota, od materijalnog obilja uzimajuci tek samo mrveni, Drljaca je puninom zivota naseljavao svoje slike, akvarele, crteze.

Do slikareve "postojbine ptica, divokoza i zaboravljenih ljudi", izmjestene u Jazvama, ponad Borackog jezera, zivot je zivovan svakovrsno.

Drljaca, suocivsi se sa zivotom 1883. godine (na drvenom biljegu iznad slikarevog groba pisalo je da je u zivot usao 1882.), iz zaseoka Blatine kod Bosanske Krupe krenuo je u egzistencijalnu i stvaralacku avanturu. Sarajevo je glavni grad Lazareve rane mladosti, potom austrougarski Bec, mediteranski Rim, a onda, zna se, Pariz, na Rue Descartes 11. Od osam pariskih godina, tri prve su fovisticke, i zivotom i slikarski (Drljaca ima atelje, istrazuje Luvr), pet narednih su tajnovite, skrajnute, tako da u zavicaju nista ne znaju o svom Lazaru. Tek 1919. proculo se da je, juznije, u Italiji, bio u logoru interniraca.

Dvadesetih godina vraca se u Krajinu, medju svoje planine, potom danima plovi rijekom Unom, u camcu koji je sam konstruisao "po ugledu na fenicansku ladju". Drljaca se vec tada, sagradivsi u zavicaju "slikarsku kolibu", pripremao za visedecenijski bogumilski zivot na Borcima.

Prije nego je 1931. definitivno postao zatocenik planinske ljepote, Drljaca intenzivno putuje. Najprije se odmetnuo od zavicaja, uputvisi se drvenom dvokolicom u Sarajevo, potom - niz Hercegovinu, sa stvaralackim izletima u dolinu rijeke Drine, do Mostara i pod Durmitor.

Poratno razdobije, koje nije u Drljaci umjelo da prepozna umjetnika, "prekvalifikovalo" ga je u sumskog radnika, pa u kosca. Poceo je da "gine od tereta zivotnoga". Uskoro ce se, godine 1970., smrt potpisati ispod njegovog zivota, koji kao da je stao u onaj epitaf sa stecka: "Dokle bih, posteno i glasovito bih".

Djelo: Stvaralacki dijalog izmedju prirode i umjetnika

Od "Portreta Berte", prve zapazenije Drljacine umjetnicke kreacije, koja mu se dogodila 1909., pa do "Kopernika" i "Capinera" iz 1969. godine, stvaralacki vijek ovog bosanskohercegovackog slikara trajao je sest decenija.

Mijenjajuci mjesta zivljenja, mijenjao se i slikar, susretao sa razlicitim slikarskim poetikama, profilirajuci sopstveni stil.

Drljaca je, kao becki djak, bio "ozracen" tzv. beckim plenerizmom, karakteristicnim po "iskoraku" iz ateljea i ulasku u vrevu zivota. U slici "Iz bosanske mahale" Drljaca je na sokaku, boje su razlivene; iz slike, prema nama, idu najprije starac, pa, iza, pokrivena zena. Arhitektonska cvrstoca slike postignuta je kontrastiranjern sjenke vremesnih kuca, koje "nasrcu" na ljude i bljeska svjetlosti, pojacavajuci jos vise skrajnutost zivota.

"Tri konjanika" su iz pariskog perioda slikarevog. Mestar je sad u fovizmu, tom "derivatu" evropskog ekspresionizma. Konjanici odlaze od nas, u sliku, u neizvjesnost - dva minareta "zabodena" u nebo su im, izgleda, orijentir. Disperzija boja, kojima je naslikano nebo, takodjer pojacava dramu odlaska "junaka" slike.

Dvadesetih godina Drljaca "ide" prema akvarelu, hvatajuci u zamku slike impresije, ponajvise iz Italije, "na putu iz Firence za Viterbo", "vjencavajuci nebo i zemlju", receno blejkovski. Kroz Drljacine akvarele "proticu" Una, Neretva, pokatkad i Radobolja. Mlinovi su takodjer cesto u "fokusu" akvarela, ocito u vizuelnom "srodstvu" sa kolibama koje su bile dom slikaru. Rustikalni su pejzazi u koje bismo da se naselimo. Tek pokatkad borovi, u paru, kao usklicnici, sa akvarela nas opominju na okrutnosti egzistencijalnog kruga. Odmah tu negdje su i "Capineri", ciju je gotovo sizifovsku dramu Drljaca "ispricao" u cetiri akvarela.

Slikar je s planina, bojama, silazio i u gradove, na mostove. Akvarelima se pripremao za tu novu "koloristicku ekstazu", prepoznatljivu na slikama koje su ekspresionisticki odgovor na stvaralacki susret sa mostarskim i konjickim starim mostorn. Na tim slikarna Drljaca se upravo nije priklonuo nego je u "zavadi" sa tzv. "koloristickim realizmom", napravivsi otklon od "prepisivanja" stvarnosnog. Boje su ozvucene, stihijnost prirode ukrocena arhitektonikom mostova - to je svojevrsna slikarska sinestezija: slikama "sumi" Neretva.

"Koloristicki kosmar" bit ce uslikan i u portrete, one poznije, "kopernikanske", sa izvariranim likom tog astronorna s kojim ce se Drljaca "druziti" decenijama, cak do pred smrt. Nije li slikar svoje "emotivne pejzaze" posudjivao ovom renesansnom Poljaku?

I portret majke sa djecom, iz godine 1968., vidjen nedavno kod slikarevog "pobratima", bivseg lugara s Boraka Andrije Andjelica, sveden je na slikanje briznosti, emocija; otud i asketizarn, prigusenost boja, priklonuce ka odgonetanju "panike tijela", intimitetu, mentalnoj drami covjekovoj.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Lazar Drljaca - Rama

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo