o
Mostujte sa nama
Arhiva
Adem Kaljanac - Vjecni simbol

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 101 (12 - nova serija)

Godina XXIII decembar-prosinac 1997./januar-sijecanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Cedo Kisic
ZNAMENITA POJAVA
Uz 100. godisnjicu rodjenja Nike Milicevica

Alija Kebo pozvao me je nedavno da u "Mostu" ozivim sjecanje na velikog Mostarca Niku Milicevica. Cinim to s radoscu i sa sjetom, jer me za Niku vezu mnoge drage uspomene, i jer sam mu trajno zahvalan za sve ono sto sam naucio u njegovoj skoli kritickog misljenja o kulturi i drustvu, o nasem ambijentu i nasim mentalitetima, o drami covjeka u nasem vremenu, o funkciji umjetnicke kritike i uzajamnim odnosima knjizevnosti i novinarstva, te o jos mnogim pitanjima i pojavama ne samo u oblasti kulture.

Upoznao sam Niku u proljece 1949., ali nasi cesci susreti pocinju nakon moga prelaska iz redakcije "Borbe" u "Oslobodjenje" u kome sam obavljao duznost urednika za kulturu i umjetnost. Za nas u "Oslobodjenju" Nika je bio ne samo ugledni saradnik i savjetnik, kome smo se obracali kod slozenijih problema sto su se javljali u kulturnom zivotu, vec i mislilac koji nam je sirio vidike, obogacivao novim dragocjenim saznanjima i senzibilizirao nasa cula za valjano citanje dogadjaja u kulturi i analizu drustvenih procesa. Sto je kulturna rubrika dobila moderan izgled, imala znacajnu ulogu i stekla ugled u tom razdoblju i van granica Bosne i Hercegovine, u velikoj mjeri zasluga je Nike Milicevica i njegovih inspirativnih sugestija i savjeta. Nika se narocito zalagao za nov pristup umjetnickoj kritici, o slobodi provincijalizma, nadmenosti i dociranja. Naglasavao je da je pravi kriticar, onaj koji stvarno poznaje umjetnost - prijatelj teatra, jer svojim stvaralackim cinom i utemeljenoscu analize i ocjena podstice razvoj teatra.

Nika Milicevic nosio je u sebi mnoge crte renesansne mediteranske licnosti. Velike erudicije i sirokog intereisanja, s prirodnom lakocom kretao se u mnogim oblastima, od svjetske knjizevnosti i umjetnosti do antropologije, lingivistike, filozofije, historije, sociologije, etnologije, prirodnih nauka...

Nezaboravna je Nikina vedrina duha, njegov humor. Koliko prelijepih veceri do kasnih nocnih sati s njim u drustvu, sa Hamzom Humom, Safom Cisicem, Nedom Zecom, Arifom Tanovicem. Mene je zvao Cedikius, Vilka Vinterhaltera-Vilkomir, Luku Pavlovica-Lukasin, Slavka Ivanica-Slavkomir... Uvijek cu se sjecati onog septembarskog popodneva na Buni kad su njih trojica velikih - Nika, Hamza i Nedo prije tridesetak godina razgovarali o vinu i boji zilavke, mineralima i suncu. Cista poezija bio je taj razgovor u sumu rijeke, uz vino sto se zlatilo na suncu.

Sjecam se i jednog majskog predvecerja u basti hotel "Evrope" kad se, u sirem drustvu, razgovaralo o jeziku politicara i jeziku na politickim stranicama javnih glasila. Nika ce u jednom trenutku reci: "Ne treba tu mnogo pameti da bi se uvidjelo da je to jezik ideoloskog sivila, drveni jezik, i da cemo jos dugo cekati da se oslobodi, detotalizira, javna rijec! On podsjeca na Matoseve rijeci da "jezik nije samo hijeroglif, jezik je jeka, boja, muzika", pa dodaje da ovaj iezik sto ga svakodnevno slusamo i sto nam se propagandom namece, "nema ni boje, ni mirisa, ni jeke, ni muzike, jad i zalost od jezika, vise muzike ima u kreketanju zaba nego u njemu..."

A u jednoj ponocnoj setnji sa Vilkom Vinterhalterom, Hamzom Humom, Lukom Pavlovicem i sa mnom, vracajuci se obalom Miljacke kuci, Nika ce reci: "Svi se dive ovom gradu, svi govore i pisu o ljepotama Sarajeva. Dobro, i ja ziveci u njemu toliko decenija kazem da je to zaista lijep grad, ali, zapamtite, ovaj grad ce u mnogo cemu ostati provincijski i nece postati moderan grad u evropskom smislu, sve dok u njemu ne bude bar desetak ambasada iz svijeta, i isto toliko predstavnika medjunarodnih ekonomskih institucija i banaka, svjetskih turistickih agencija i aviokompanija, te bar nekoliko dopisnika svjetskih listova i agencija. Nema napretka bez stalne komunikaciie sa svijetom, posebno s razvijenim zemljama."

Mozda ce se jednom sire osvijetliti Nikina emancipatorska uloga u budjenju uspavanih, inertnih i uplasenih duhova, u kritici birokratizma i sklerotizirane provincijske svijesti.

U uhu su mi jos njegove uzrecice: "Helem neise", "ubogadano" i ona vedra, sto ju je pjevusio "haj, has, Alkalaj".

Nadajuci se simpoziju i knjizi o Niki, pozdravljam inicijativu casopisa "Most" da, po zamisli Safe Cisica, prikupi gradju o toj izuzetnoj licnosti.

P.S.
Volio bih proci ulicom Nike Milicevica, u Mostaru i Sarajevu.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Senad Lizde - Velagicevina

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo