|
Kada od kipova uz brdo kreneš
zatećeš je na starom mjestu.
U zelenilu ljetnjem
kupa se njena već vremešna sjena
a boja prkosi okolini.
Široki korak ostarjelih nogu,
ruke raširene, nekad,
primale su sve koje vidati trebalo je.
Unutra je košnica bila.
Mnogo ih a vrijedni doktor stizao je svakom.
Onda, kada se rodila ljepša i veća
zaboraviše je al staviše ploču
na prednjoj strani na kojoj
i danas piše da je to nekada
prva Hastahana bila,
a sutra, možda, i muzejom postati mogla bi
|