|
Kule su zabiljezhile i osobine bosanskog drushtvenog zhivota. U kulama se moglo, uz saglasnost roditelja, ashikovati od petke u podne do zalaska sunca. Tu bi se djevojka i mladic' zagledali, nerijetko bi se rodila i ljubav, a u nemoguc'nosti da se cheshc'e vidjaju javljala bi se chezhnja za ponovnim sastankom u kuli i taj osjec'aj zabiljezhila je i sevdalinka:
”Gdje si dragi zhiva zheljo moja,
Zhivom sam te zheljom pozheljela.”
Koliki je znachaj kula imala u zhivotu njenog vlasnika svjedochi i niz pjesama nastalih na ovu temu. Jedna od njih je posebno sugestivna.
”Kulu zida Sulejman c'ehaja.
Ne gradi je ko se dvori grade:
Duvar zidje, dukatom ga nizhe,
Shimlu teshe, u zlato je mec'e,
Kuli vrata od suhoga zlata
A pendzhere od srme zhezhene.”
Oko kule odzhaka i ahara najcheshc'e su se nalazili visoki zidovi koji su chitavom kompleksu davali sliku solidnog utvrdjenja. Vremenom, gotovo svi zidovi oko duvanjskih kula srusheni su i ugradjeni ili u kuc'e ili u kamene ograde.
Zbog specifichnog polozhaja gotovo svako duvanjsko selo imalo je kulu jer je ovo podruchje bilo izlozheno chestim upadima mletachke armade ili poharama uskoka iz susjedne Dalmacije. Ostaci kula, nazhalost, danas samo svjedoche o burnoj historiji ovoga kraja, ali i o autohtonoj arhitekturi Bosne i Hercegovine. Kule duvanjske znachajne su bile josh po nechemu: naime, one su imale izvjesne graditeljske osobenosti u izvedbi pojedinih detalja koje se, inache, ne mogu susresti u drugim krajevima.
Po svjedochenju Evlije Chelebije (17. stoljec'e) u Duvnu nema kula. Gradnjom Seddidzhedida (pochetak 18. stoljec'a) grad je dobio svoju utvrdu, a time i neophodne kule. Zna se da ih je bio povelik broj i bile su smjeshtene na fortifikacijski znachajnim mjestima i shtitile su prilaze Seddidzhedidu. Sve su bile gradjene od chvrsta kamena i sa jakim zidovima. Od svih njih u tragovima su josh samo: Dizdareva, Pehlivanovic'a, Krilic'a i Seferovic'a kula. Pored kula, u gradu je postojalo i uzvishenje - tabija na kojem su bili smjeshteni vec'i topovi. Na tabiji je danas izgradjena kuc'a porodice Fejzic'. Srec'om, u duvanjskim selima i danas postoji izvjestan broj kula. Neke su na rubu nestajanja ili su potpuno nestale; druge su josh uvijek tu kao svjedoci jednog minulog vremena.
Stipanjic'ka kula je jedna od najljepshih u duvanjskom kraju. I danas je u relativno dobrom stanju. Ona predstavlja izuzetan primjer fortifikacijsko-stambenog objekta. Ima podrum i jedan boj i sagradjena je od kamena muljike. Zove se i Dulasheva kula i chlanovi ove porodice govore kako je kula do pred Drugi svjetski rat imala josh jedan boj. U podrumskom dijelu sachuvane su i pushkarnice, one na boju su zazidane. Posebno lijepom chine je kameni lukovi nad dvojim vratima koja se nalaze na juzhnoj i zapadnoj strani. Iznad glavnih vrata nalazi se tarih. Druga vrata vode sa jedne uzvisine pored kule ravno na boj. Prostor cijele kule veoma je prostran, tako da se na boju nalazilo shest manjih odvojenih prostorija. Krov je na dvije vode i pokriven je limom, a na bochnim stranama shimlom.
Tik do kule nalazilo se vrelo koje se i danas koristi. Prostor oko kule bio je poplochan. Interesantno je i mjesto na kojem se nalazi. To je najuzvishenija kota u selu, i gotovo da se naslanja na brdo Gromilu. Iz kule se imao izvanredan pregled daleko ispred, a straga ju je shtitila Gromila.
U Oplec'anima je kula na jedan boj. Luchni svod iznad povelike kamene kapije narochito je istaknut. Kula je, zasigurno, veoma stara i ona nema tariha. U vlasnishtvu je porodice Djugum.
Omerovic'ka kula sa vishe od metra jakim zidovima zhivjela je sve do 1966. godine. Bila je ozidana na jedan boj i imala je jedanaest pushkarnica. Do kule bio je ahar u kome su odsjedali muhadzhiri. Prilikom rushenja kule, nashlo se jedanaest zahrdjalih pushaka.
Na krajnjem jugu Duvanjske opc'ine, na granici sa Dalmacijom, nalazi se selo Vinica. I u njoj je bilo nekoliko kula. Najdulje se zadrzhala Pehlivanovic'a kula. (Pehlivanovic'i su jedna od starijih i uglednijih duvanjskih porodica.) Vrijeme je zabiljezhilo da je u turskom vaktu tu bila karaula i carinarnica. Imala je tri boja, a jedno vrijeme u njoj je stanovao i seoski zhupnik.
U selu Renic'i, pamti se, bile su dvije kule. Usred skupine kamenih bashluka, isklesanih od najljepsheg kamena, nalazila se Bushatlijina kula izidana na jedan boj i sa podrumom. Na boju se nalazio hamamdzhik (kupatilo). Sve do dvadesetih godina 20. stoljec'a u nju je navrac'ao vlasnik Mehmedbeg Bushatlija iz Livna. Pored kule nalazila se chatrnja (spremishte za vodu).
Druga kula nazivala se Begova, vjerovatno je i ona pripadala Bushatlijama, Alibegu ili Huseinbegu.
Stolachka begovska porodica Rizvanbegovic'a imala je u selu Duchic'i svoju kulu. Imala je podrum i jedan boj. Iznad podrumskih vrata na kamenom dovratku upisana je 1281. godina po Hidzhri. Bila je chvrsto gradjena sa kamenim plochama na krovu. Posljednji medju Rizvanbegovic'ima koji su navrac'ali u kulu bio je Mustafa.
Na obodu Duvanjskog polja, u Kongori i Lipi, nalazila se po jedna kula. U Kongori su ostaci kule Ferhatbega Kopchic'a, a u Lipi kulu su imali Mrkonjic'i iz Mostara.
Od kula u selu Shujici sa sigurnoshc'u se mozhe govoriti o jednoj od koje je donedavno bio sachuvan luchni kameni pendzher. Bila je na boj i pripadala je vjerovatno porodici Huseinagic' ili Repovac. Medjutim, naziv lokaliteta Podkula upuc'uje da je nekada i tu mogla biti neka od kula.
Duvanjske kule i odzhaci su poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine izgubili svoju prvobitnu obrambenu namjenu i pretvorili su se, uglavnom, u ljetnikovce i kuc'e za odmor. Treba rec'i da su topovi nadiruc'e armade u svom pohodu na Bosnu i Hercegovinu dobar broj kula sravnili sa zemljom. Kasnije c'e drushtvena nebriga i chovjekov nemar dovrshiti posao kojeg su zapocheli austrougarski topovi.
Dugo vremena niko se nije ozbiljnije bavio bosanskim i hercegovachkim kulama i odzhacima pa, samim tim, ni onim koji su obiljezhili duvanjsku kulturnu i graditeljsku historiju. Medjutim, profesor Hamdija Kreshevljakovic' c'e svojim pristupom ovoj problematici nasheg kulturnog nasljedja postaviti historijske i nauchne temelje i sa kula i odzhaka skinuti veo legendarnosti kojeg su dugo nosili.
____________________
Izvori i objashnjenja
1 Klaic', V , Povijest Hrvatske, Zagre6, 1911.
2 Kreshevljakovic', H. , Kapetanije u BiH, Svjetlost, Sarajevo, str. 11.
3 Boshnjak, S., Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1951. str. 144.
4 Isti podatak nalazimo u tekstovima H .Kreshevljakovic'a i S. Novakovic'a.
5 Kreshevljakovic', H. , Prilozi o povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, Sarajevo, 1952, str. 119.
6 Jelic', Z. , O chardacima, Zadar, str. 114.
7 Kreshevljakovic', H., Kapetanije u Bosni i Hercegovini , str. 78.
8 Dr. N. Dimic' u knjizi Zemlje Hercega Svetoga Save na str. 196 je napisao: ”Grad Rog spominje se prvi put 1444. g. U ovom su gradu bar jedno vrijeme drzhali Turci svoju posadu. Pochetkom 18. st. Rog je imao kapetana Zeililagu Sutlijashevic'a i dizdara Ahmeta Izakagic'a, Rog je napushten 1710. godine.
9 Kreshevljakovic', H. , Kapetanije u BiH, str. 249.
10 Kreshevljakovic' navodi kako je originalni berat (i mnoge druge) vidio kod Izet-bega Kapetanovic'a dok je boravio kod njega u Duvnu.
11 Dzhemat (arap. skup) je najvec'a vojna jedinica u vojsci kapetanije.
12 Prema Kreshevljakovic'u
13 Op. cit. str. 250.
14 Op. cit. str. 251.
15 Mehmed-aga Prushchanin, zapovjednik konjanika, pisac je Duvanjskog arzuhala u kojem govori o nepodnoshljivom zhivotu u ovoj krajini. Arzuhal (tuzhbalica) ima preko 50 strofa. Cjelovit se nalazio u privatnoj biblioteci Ismeta Zhige iz Sarajeva.
16 Kreshevljakovic', op. cit. str. 249.
|