|
Vecheras sam rasplela sve shto se
Rasplesti mozhe: kosu, prste, ruke i chvorove,
Arijadnino klupko vune
Penelopino tkanje.
Mirisom zavodnice prkosim
Ovoj burnoj noc'i
I neukrotivoj moc'i Razvigora
Dok vatra guta cjepanice, grjeshne misli i zablude.
Vecheras sam ispekla kruh
U inat praznini sobe
Neka glupa praznina zna da me unutar
Rushevnih zidova zaboravljenoga dvorca
Jog uvijek ima!
Vecheras sam napisala pjesmu
Dokazujuc'i sebi i stisnutom svijetu
Da je zima samo privid,
Stanje dushe na titravom svjetlu.
|