|
I
U zhivom blatu, na nedohvatu,
bez zhelje da se spasim,
ko svjetiljka kojoj ponestaje ulja
gasim se, lagano, gasim.
II
Moje se lice s osmrtnice
ko na vjenchanju smijeshi.
Zar da se pravdam zboru ludjaka?
Chovjek se rodi da grijeshi!
III
U chistilishtu i nije loshe:
svemirom krchimo nove staze.
A gdje c'u kasnije – pojma nemam…
Opet su neki mangupi
srushili putokaze.
|