|
I
U živom blatu, na nedohvatu,
bez želje da se spasim,
ko svjetiljka kojoj ponestaje ulja
gasim se, lagano, gasim.
II
Moje se lice s osmrtnice
ko na vjenčanju smiješi.
Zar da se pravdam zboru luđaka?
Čovjek se rodi da griješi!
III
U čistilištu i nije loše:
svemirom krčimo nove staze.
A gdje ću kasnije – pojma nemam…
Opet su neki mangupi
srušili putokaze.
|