Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 208 (119 - nova serija)

Godina XXXII mart/ozhujak 2007.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zharko Djurovic'
Grad u ogledalu kulturoloshkih novina

Ogled

Svaka zajednica tezhi okupljanju, po raznim osnovama, najvec'ma egzistentnoj i duhovnoj. Okupljanjem se pribiraju energije i ostvaruju chvrshc'e veze izmedju ljudi. Ne smiju se izgubiti iz vida ni srodni afiniteti kad su u pitanju zhivotne i kulturoloshke potrebe.

Grad je mjesto gdje se prelamaju naznacheni fenomeni i realizuju dobra raznih vrsta, rekli smo vec' koja. U tim vrstama se zasnivaju kljuchne odrednice egzistentnog atlasa. U ranijim vremenima najvec'i broj stanovnishtva zhivio je u seoskim sredinama, medju oranicama i pashnjacima, kao izvorima egzistencije. Razvojem tehnike i tehnologije, narochito u proshlom vijeku, iz osnova se mijenja ova slika. Zhivot u urbanoj sredini pocheo je intenzivnije da se preslojava, dajuc'i subjektu grada bogatije sadrzhaje zhivota. Sada zhitelji grada selo posmatraju kao jedan pastoralni krajolik, u koji se dolazi da bi se oslobodili ropstva soliterske samoc'e, izgledom slichne kavezu. Boravak u selu ogranichen je na dane vikenda. Toliko tek ”da ispijemo chashu jutarnjeg zraka” i da se ponovo sruchimo u grad, prepushtajuc'i se njegovoj dinamici i metezhu.

Zhivot u gradu implicira afirmaciju sadrzhajnijeg zhivota, u mnogo chemu, iako osjec'amo nemalu nostalgiju sa ambijentom sela i njegovih flornih chari. Njih, ipak, nadjachavaju sukcesivni oblici gradske dinamike koja nudi dublje duhovne korelate mislec'oj lichnosti. Ljudska misao osjec'a sebe sastavnim dijelom toga ambijenta, a on je okruzhen izazovima tehnichke renesanse, kojoj se moramo priklanjati jer nudi novu mrezhu spoznaja u sferi komunikacija i duhovnosti. Za jednu deceniju promijeni se mnogo toga. Ne produkuje se samo duhovna moc' nego se stvara i jedna vrsta novog internetskog senzibiliteta koji nam omoguc'ava da istovremeno budemo na vishe mjesta. Moja saznanja o svijetu krec'u se u smislu njegovog brzog razvoja, shto znachi da dobijaju nove pojmovne atribucije. Pojmovno se manifestuje i kao perspektivistichko stanje. Njega imenujemo kao proces po sebi, kao neku vrstu kontinuiranih otkric'a u zhivotu i umjetnosti. Danas ne mozhe nishta da sachuva svoju nevinost. Najmanje pojam i broj. Zashto? Zato shto se u svojim kodovima mnozhe do imaginarnih velichina. U tome carstvu, sada vec' elektronske ere, implementiraju se sadrzhaji i forme koje teshko razumijevamo jer posjeduju tzv. ”podtekstualnu strukturu”. Ona odvlachi pazhnju klasichnog chitaoca zbog slozhene simbolichke ukrshtenosti. Ne shvata se da svako vrijeme ima svoju tipoloshku prepoznatljivost kad je u pitanju umjetnost rijechi. Za poetu nije dovoljno osjec'anje. Ono je dejstveno ako je plod artistichkog umijec'a. Ako sadrzhi fluid charolije. Ako je visheznachno. Samo na planu poezije mozhemo prepoznati vishe njenih vrsta. Zavisno od toga kakvim se verbalnim naglaskom sluzhe. Kakve efekte proizvode.

Ne treba se plashiti recividiranog nadrealizma ni drugih izama koji se bave igrom podsvjesnih impulsa. Preko toga se ostvaruje vrsta novog tona i izmijenjenog osjec'anja za rijech. Onu rijech koja ima neobichnu asocijacijsku amplitudu i nove dikcijske koloplete. Pa ni kompjuterska poezija ne bi trebalo da bude bauk. I ona se zasniva na nekoj agensi, koja ima skriven smisao. Asocijativni i zvuchni. Tamo gdje se formira zvuk, zachinje se misao. Udruzhenost ih opojmljuje. Integrishe u dozhivljajni resurs.

Strip Pressing

Strip Pressing

Urbane gradske sredine oduvijek su imale sluha za fenomen novine. Negdje se radi o preoblikovanju forme, a negdje o traganju za novim konverzacijskim svojstvima, u kojima c'e novina imati dominantnu ulogu.

Stvaraoci koji zhive u gradu i inspirisani su njime, imaju drukchiji vid kreativne prospekcije od onih koji su egzistencijom vezani za selo. Kod prvoga je misao upuc'ena prema subjektu, njegovoj omamljujuc'oj supstanci, dok se drugi zanima ravnom retorikom, koja nema jachih uobraziljnih zamajaca. Dinamika je osnovni postulat zhivota u gradskim sredinama. Nalikuje grchu, koji trazhi balans izmedju moc'i i zhelje. Kreacija iziskuje bash takve spoznajne oplodjaje. Prenosi ih u metre i rime, nikad dovoljna sebe i svog zapuc'enja u nepoznato.

Gradski ambijent primorava duh da iskorachi iz kruga obichnosti u svijet neobichnih detekcija na govornom planu. Prema njima se javlja otpor kao kod svake novine. Slichna je stvar i sa ulichnim grafitima, koji sve vishe postaju neka vrsta zidne biblioteke gradova. Kad pominjem neobichan govor, mislim na shatrovachki govor.

Vec' duzhe vrijeme pratio sam njegovo nastajanje. Taj govor nastaje spontano i tezhi svakodnevnom obogac'ivanju. Istina, neke rijechi iz njega ”izumiru”, a nove se radjaju. Zavisno od toga ko su i odakle su njegovi tvoritelji. Shatrovachki govor najprije se oplodjava u urbanim sredinama, sa intencijom da ima karakter izdvojenosti. Samo izdvojen mozhe biti privlachan za njegove izgovorenike. Najcheshc'e mlade ljude, koji nijesu ili su tek proshli granicu punoljetstva. Taj govor ima generacijska omedjenja i obichno je u ”javnoj upotrebi” tamo gdje se mladezh zabavlja – u salonima za ples i provod, u kafic'ima, kuc'nim zhurkama.

Shatrovachki govor ”prodro” je i medju grafite na zidovima vec'ih gradova kao svojevrsna leksika. Neko ulichne grafite naziva ”zidnom knjizhevnoshc'u”, shto oni u stvari i jesu. Oni hoc'e da dobiju, a i dobili su, status javne prezentacije. Zidovi su njihova kraljevina!

Nije svakako lako izmishljati shatrovachke rijechi i dati im konverzacioni karakter. Tu mora postojati usaglashavanje mnogih idioma, u prvom redu jezichkih i znachenjskih, jer govor bez tih odlika ne bi mogao da zazhivi. Shatrovac bira rijechi. Misli na njihovu smislenu i zvukovnu udarnost. Ne treba zaboraviti da shatrovachki jezik ima i parodijske naglaske.

Ovaj je govor zaogrnut apstraktnim velom. Kad se razgrne, dobic'emo razjasnicu da posjeduje provokativne crte, posebno u sferi oneobichavanja jezika. Jezik chini okosnicu svake artikulacije, pa i ove kojoj smo dali shatrovachku nomenklaturu.

Evo nekih rijechi iz shatrovachkog govora iz kojih se vidi njegov smisao na dvostrukost, sa elementima zadirkivanja, podrugljivosti, ishchikavanja i slichno: dzheva-larma, dezhpos-lopov, shljaka-posao, hodulje-noge, cirka-pic'e, ujka-budala, fajercag-lice, knjava-spava, kulov-prostak, suvarak-novac, tikvara-glava, tetanus-snalazhljiv chovjek, fishbajn-moderan, u fasu-sigurno, senegal-selo, pub-policajac, djanisati-razumjeti i dr.

Ovaj se govor prima sa rezervom. Ne u skupini gdje se ”uprazhnjava”, nego van nje. On je dobio i svoje propagatore, chak i medju piscima zavidne reputacije. Davicho je bio jedan od korisnika takvog govora. Veoma je uochljiva njegova primjena u signalistichkoj poeziji Miroljuba Todorovic'a. On ima nekoliko zbirki poezije sa shatrovachkim predloshkom. I neki drugi pisci obogac'uju literaturu jezikom shatrovachke uplivnosti.

Danashnji chovjek sve vishe postaje plijen stvari i treba mu duh da pobjegne od njih. U neki prostor iluzije gdje c'e se osjec'ati prisnije i slobodnije. Shatrovci bjezhe u svoj jezik, u uvjerenju da su time ochuvali svoj identitet. U pochetku je najtezhe, a kad shatrovachka skupina ojacha, kad postane vidljiviji dio gradjanskog sloja, postavlja distancu izmedju sebe i ostale sredine. Jezik je primjer toga distanciranja!

Izmedju svjetova stvorena je veoma velika pukotina. Svi se bore za preimuc'stvo u gospodarenju imovine duha. Shatrovachka skupina djeluje ”otpadno”, sa stalnom mishlju da neshto znachi. Ja bih rekao da ipak znachi. Kao socijalni fenomen. A gdje se ona ukotvi, javlja se potreba za oglashavanjem kroz specifichan jezik. Slichan onome sa dijalekatskom aromom.

I izdvojen chovjek (shatrovac se ubraja u takve), zagledan je u vlastito ogledalo, znajuc'i da su ostala ogledala razlichitija od njegovog. Tu mislimo na gradjanskog izabranika sa normiranim Vukovim jezikom. Njega krasi zadovoljstvo mjere, dok ”shatrovcu” stalno zakidaju na mjeri. Njegov jezik je jezik odbrane. Od chega? Od sivila koje ga je okruzhilo. Tako on rezonuje!

Grafiti koje sretamo na zidovima ulica najvec'ma pripadaju shatrovachkom govoru. Sprdilachkog su karaktera. Ne poshtedjuju nikoga. Na zadovoljstvo shatrovaca, postale su opsesija brojnog zidnog chitateljstva. Na zidovima su ”obradjene” teme prijekornog tona, gdje pored politike vazhno mjesto pripada seksu, fudbalu, zhivotnom standardu, shkolstvu i drugim oblicima nashe sveukupne egzistentne slike. Grafiti kroz sublimni vid, markiraju psihologiju gradske sredine u karikaturalnim naznakama. To se chini putem zhaokastih rijechi i duhovitih obrta. Navodimo neke od njih: Sjashi Murta, lud je ovo konj, Idemo u blagostanje, skembac'e nas, Dosta si trabunjao, amortizuj njokalicu.

Iz ovih primjera vidimo kako se duh razvija u svojoj slobodi. Kako priziva nezadovoljstvo i saopshtava ogorchenost. Dogadjanje je stozherna potencija zhivota. Hajdeger ga smatra oblashc'u kojom chovjek i bic'e dosezhu u svojoj sushtini jedno drugo. Ono se metamorfira u oblike mishljenja. A mi znamo da jezik mishljenju daje sklop i dejstvo. Jezik je dokaz emitovane egzistencije. Prijemchive moc'i sapripadanja. Grad je stjecishte gdje se to najvishe osjec'a. Zbog njegove ubrzane pulsacije.

U gradu se veoma snazhno prozhimaju kulturoloshka dobra. U njih uvrshc'ujemo umjetnost modernih stremljenja, knjizhevnost, slikarstvo, muziku. Iako kreacijom iskazujemo svoje Ja, ona u sebi multiplicira i ono shto se sliva u njega. U prvom redu nedoumice, pa poslije toga i druge fascinacije izazvane plimom tehnichkih novina, koje su postale sastavni dio nasheg egzistentnog krvotoka.

Prirodno je shto umjetnost upija njegove supstance, koristec'i pri tom avangardnu projekciju. U pochetku ekstremno djeluje, ali vremenom dobija oprirodnjenje i prihvat.

Mnoge pjesme davno ispjevane u nadrealistichkom maniru, dakle smisleno zamrsive i jarosne, postale su vremenom logichne i uobichajene. Prolazec'i kroz vremenske faze, apstraktna misao nije se lishila futurske razjasnice. Ona zajedan period postaje standard, dok je ne potisne nova. Sada nam nadrealistichki stih Lj. Jocic'a Stepenice –berbernice jednog jutra, djeluje kao klasichna slika o fizichkom izgledu fiksiranog stepenishnog objekta.

Slozhic'emo se sa mishlju da sve ima tipoloshke slojeve. Posebno stvaraocheva fiksacija. Poeta iz ”kompjuterske utrobe” izvlachi na vidjelo mnoge jezichke vratolome koji, u fazi stvaraochevog promishljanja, dobijaju nuzhnost srodjenja. Kompjuter postaje subjekt koji pjeva. Blizhe rec'i: inicijacija pjesnikovog nadahnuc'a.

Kompjuter uz pomoc' njegovog versifikatora-poete, signira pohod ka zajednichkoj virtuelizaciji svijeta i saznanja. To njihovo dvojnishtvo postaje sve izrazhenije u oblasti stvaralachkih transformacija. Na to se moramo svikavati. Kompjuter nec'e biti shkrt oko pomoc'i stvaraocu, samo je pitanje koliko je stvaralac u moc'i da ”nadzire” njegovu kreativnu radinost. Bitan je ovdje odnos prema stvaralachkom aktu. Kompjuter nudi ritam, stvaralac spoznaju. Iz toga spoja nastaje uchinak. Gete je u rastrljachima boja pronashao izvanredne slikare. Zashto ne bismo u kompjuteru nashli slichnog stimulatora kreacije.

Svima je znano da se dozhivljaj vremena mijenja. Sa njim se mijenja i mnogo shta drugo shto se produkuje u njemu. U poeziji kao u najsazhetijem obliku ispovjednosti mozhe stati, uz pomoc' intuitivnog faktora, mnoshtvo raznolikih iskustava iz domishljajne sfere. Mogu se iskazati putem grafichkih znakova, pa chak i putem bjeline, koja uslovno simbolizuje prazninu. Ako je stvaralac vidovit, on razlichitosti umije da ujedini, dajuc'i im snagu evokativne kristalizacije. Misao se crpi iz apstrakcije. Vizija joj odredjuje smjer i produbljuje sushtinu. Nekada treba napor da bi se oni pojmili.

Slike i crtezhi Anke Buric', po duhu konceptualni, motivisani su tematikom grada i njegovih geometrizovanih vizura. Linijom se otvara perspektiva prostora. Samo inventivni razumijevaju njihove apstraktne odnose. Zato shto se misao slikarke produzhava u perspektivu vizije. Ta vrsta saradnje je jedan od nachina da se dodje do bogatih fluida autorove mashte. Najcheshc'e su dvije atribucije prisutne: linija i krug. Putem njih najefektnije se modeluje mapa stvaraochevog subjekta. Prisustvo sferichne geometrije u slikama Buric'eve ne ogleda se samo u slikovitosti koliko u njihovoj simbolichkoj smislenosti. Grad je orbitalno mjesto gdje je trebalo trazhiti simboliku nastajanja stvaraochevih vizija.

Stvaraoci koji su obuzeti tematikom grada kao inspiracijom, brzhe ovladaju modernim osjec'anjem. U gradu se efikasnije odgaja duh i brzhe osvajaju saznanja. Te se stvari ne smiju izgubiti iz vida, jer grad je utoka svega aktuelnog shto se odigrava. Odabrali smo ga za svoje trajanje. Trajanje treba opaziti iznutra. Ako se tako opazha, tako c'e se i transformisati u rijech ili sliku. Sklonivshi se u trajanje umjetnik je stekao vizu za vlastito uvazhenje. Za ostvarenje toga uslova zasluge se duguju gradu i njegovim duhovnim prednostima.

Akademik Zharko Djurovic'

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2007-04-11

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden