|
Za svu pažnju, podršku i prijateljstvo Duško Trifunović se sjajno odužio Novom Sadu, ali isto tako i Novi Sad se odužio Dušku. Za šezdesetogodišnjicu književnog života i rada priređen mu je, u novembru 2005. godine, veličanstven koncert u Srpskom narodnom pozorištu. Kompanija Instel uvela je književnu nagradu (Duško je prvi njen dobitnik) koja će se zvati Duškovim imenom. Na dan komemoracije, gradonačelnica Novog Sada, Maja Gojković, u sali Matice srpske proglasila je Duška Trifunovića gradonačelnikom poezije i pjesnika Novog Sada. Da bi za sva vremena počivao u Sremskim Karlovcima.
Pjesnički, a bosanskohercegovački i jugoslovenski velikan poezije, Duško Trifunović najljepše i najplodnije godine života ostavio je u Sarajevu. Preko tri decenije.
– U Sarajevu sam napisao svoje najbolje pjesme, djeca su mi se tamo rodila, grob moga oca je tamo, pa sam se trudio da zaslužim i u tom gradu dobijem ulicu kad umrem, biblioteku da nazovu mojim imenom. Ali sada će Sarajevo imati toliko mnogo ratnika i heroja … mene neće ništa zapasti.
Hoće li Sarajevo umjeti da misli, kao što je Duško pjevao u njemu, i da mu se oduži? Drugi su to već učinili.
U obimnom, a sjajnom eseju o Dušku Trifunoviću, u knjizi Časna dokolica, pjesnik Pero Zubac zapisao je i ove redove:
– Mladi pesnici su ga svojatali kao učitelja, stari su mu merkali mane. Deca su ga volela, učitelji citirali, recitatori kazivali, najpoznatiji pevači pevali; oni koji su planirali podmlađivanje naših akademija izbrisali su ga sa spiskova unapred. Neko ko je narodni ne može biti u eliti. Neko ko je svačiji, nije ničiji. Neko kome veruju na neviđeno, neće verovati naslepo.
Vlast je više pjesnike proganjala, nego li je poeziju čitala, pa zato ulicama, trgovima i školama daje imena za koja niko nije čuo.
Uostalom, Duško Trifunović je sebi, za života, podigao spomenike na koje rđa nikada neće pasti, koje niko neće rušiti. Ostavio je za živoga 84 knjige pjesama i četiri romana. To je pjesnički obelisk koji sija na sve strane i na daljine. I sam Duško nam je poručio: – pamtite me po pjesmama mojim!
I tri knjige štampane u povodu godišnjice smrti, 28. januara 2007. godine, su najljepši temelji tog obeliska. One će se uklopiti u prelijepi spomenik od mermera koji će krasiti Brdo Čerat, na gradskom groblju u Sremskim Karlovcima. Na četiri strane Novog Sada četiri velikana: Zmaj Jova, Branko Radičević, Mika Antić i Duško Trifunović. A što se knjiga tiče Duškovu poeziju ne treba objašnjavati već čitati i pamtiti, a kroz muziku ga i slušati. Duško je akademija sam po sebi.
Ko ima Duškove knjige poezije – ima veliko duhovno bogatstvo, a ono svima treba.
|