Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 203 (114 - nova serija)

Godina XXXI oktobar/listopad 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Shemsudin Zlatko Serdarevic'
Potvrda Voljevichinih vrijednosti
Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru 25

Povod za organizovanje izlozhbe djela poznatog i priznatog bosanskohercegovachkog slikara Mustafe Ice Voljevice u Mostaru bili su dani slovachkog grada Pieshťana (: Pieshťany) u Mostaru chime je postavljen kamen temeljac za izgradnju mosta prijateljstva izmedju dvije prijateljske zemlje. Treba podsjetiti da je nedavno Sveuchilishte u Mostaru slovachkom predsjedniku Ivanu Gashparovic'u dodijelilo pochasni doktorat chime je trasiran put dugorochne saradnje. Upornjaci buduc'eg mosta pochivaju dakle na kulturnim vezama kao univerzalnom chovjekovom izrazu.

Mustafa Ico Voljevica (1931-1981.)

Mustafa Ico Voljevica (1931-1981.)

Ako uzmemo u obzir chinjenicu da je gotovo cjelokupno djelo Mustafe Ice Voljevice nepovratno nestalo u kataklizmi posljednjeg rata i da do sada nije izdat vrijedniji katalog njegovih radova niti monografska publikacija, sasvim je jasno koliku vrijednost predstavlja postavka priredjena u galeriji Katarine Kosache (2.9.2006.) na kojoj se okupio impozantan broj gradske populacije. Uvazhavajuc'i ulogu Ambasade Slovachke republike i njegove ekselencije Miroslava Mojzhite, gradonachelnika grada Pieshťana gospodina Rema Cicuttoa u organizovanju izlozhbe do sada shiroj kulturnoj javnosti nepoznatih djela Ice Voljevice, ipak se velike zasluge moraju pripisati Srec'ku Loli Mustagrudic'u umjetnikovom sestric'u i poznatom kolekcionaru likovnih radova, nosiocu najvec'eg slovachkog odlikovanja, nezvanichnom ambasadoru Mostara u ovoj prijateljskoj zemlji.

Za sebe c'e ovaj kolekcionar, kome je poznati umjetnik William Schiffer izradio plaketu sa njegovim likom, rado rec'i: Ars totum requirit hominem. Izlozhba je imala oficijelni naziv ”Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru”. Povratak Mostaru je naziv jedne pjesme Mike Antic'a koju je napisao prije pet godina posvetivshi je Voljevici. I zaista Ico se, 25 godina nakon smrti na velika vrata ponovo vratio prvo u Sarajevo a potom u svoj grad pri chemu je Mustagrudic' pokazao izuzetnu zhilavost, istrajnost, upornost, smisao za umjetnost i osjec'aj za valorizovanjem djela svog bliskog rodjaka. Podsjetimo da je ista izlozhba u mjesecu maju s puno razloga priredjena u Sarajevu u Maloj galeriji samostana sveti Ante na Bistriku.

Pored osamdesetak izlozhnih radova, slika u ulju, crtezha, linoreza i akvarela posjetioci su imali prilike vidjeti poprsje Ice Voljevice, rad akademskog kipara Nikole Njiric'a kojeg je za ovu priliku ustupio kolekcionar Emir Balic'. Uz to su izlozhena dva portreta Voljevice, radovi slovachkog slikara Karola Kunika. Na jednoj slici u ulju je mladjahni Ico, sa melanholichnim pogledom punim tajnovitosti, dok je na drugoj u srednjoj dobi i sa jasnim otiscima zhivota.

Stolica sa uvelim cvijec'em je jedna od njegovih posljednjih slika, kao i ona sa glavama irvasa. Ico je na postelji ali uz nagovor Mishe Maric'a slika bijele ruzhe na stolici. Irvasi su radjeni neposredno nakon povratka sa studijskog putovanja u Danskoj. Neretva na njegovim platnima postaje crna rijeka nakon gubitka svoje sestre Zehre. Tome se i sam Mehmedalija Mak Dizdar chudio dok nije saznao istinu. Uvjerio se da tirkizna ljepotica mozhe u dushi chovjeka postati najcrnja rijeka. Ico je jako volio svoju sestru Zehru i nikada je nije prebolio.

U zhivotu umjetnika Voljevice njegova supruga Fika predstavljala je najvec'u inspiraciju i podrshku. Poshtovao ju je i volio shto je ona uzvrac'ala u josh vec'oj mjeri. Shvatila ga je kao umjetnika i boema i bila mu privrzhena do posljednjeg chasa. Samaric'anskom upornoshc'u, tolerancijom i zhilavoshc'u sve prepreke je uspjeshno prebrodavala da bi umjetniku stvarala prostor za slikanje. Srec'a je nashla utochishte u njihovom domu.

Rijechi slovachkog ambasadora na otvaranju izlozhbe u Galeriji Katarine Kosache potvrdjuju rejting Mustagrudic'a u diplomatskim krugovima ove zemlje:

– Ponosan sam shto mogu otvoriti ovu izlozhbu Voljevichinih radova, radova chovjeka o kojem sam mnogo chuo i mnogo chitao i za kojeg smijem rec'i da je bio velika i vazhna lichnost za Mostar. Bosna i Hercegovina u Slovachkoj nema svog ambasadora, ali grad Mostar ga ima u liku Srec'ka Mustagrudic'a. Vasha zemlja i vashi narodi u Slovachkoj imaju mnogo prijatelja. Ovo je simbolichan ali i praktichan doprinos onome chemu vi tezhite, a sama izlozhba je dobro djelo, jednako kao shto je dobra knjiga ”Mostarenje” Mishe Maric'a,

akcentirao je ambasador Mojzhita.

Remo Cicutto, gradonachelnik grada Pieshťany, kao izraz prijateljskih namjera poklonio je kolegi Ljubi Beshlic'u umjetnichku sliku crtezh slovachkog umjetnika sa motivom tradicionalnog nacionalnog kola.

Sa vidljivim emocijama i osjec'ajem pijeteta o bratu po esnafu Ici Voljevici govorio je Vlado Puljic' potvrdjujuc'i da je upravo u Ici imao svog najdrazheg prijatelja. Anakreonske pjesme oni su zajedno ispisivali noc'u u bashchama mostarskih kafana poklanjajuc'i se dverima Dionizija. Vlado je iskoristio trenutak da kazhe istinu kako grad nedovoljno pokazuje razumijevanje za umjetnike kojima kako reche ”brinu samo njihove porodice”. Istina nikad ne ostaje bez odjeka.

Srec'ko Mustagrudic' je naveo nekoliko razloga koji su ga nagnali da se ozbiljno upusti u sakupljanje i otkup djela Ice Voljevice kao i da priredi postavku. On je htio razbiti uvrijezheno mishljenje prije svega Mostaraca o tome da je Ico poznatiji kao zabavljach i kreator liskaluka tipichnog mostarskog vrcavog i produhovljenog humornog izraza. Zhelio je Icu postaviti na zasluzheno mjesto koje mu pripada ne samo u okvirima mostarskog nego i bosanskohercegovachkog slikarstva. Kao iskusan i afirmisani kolekcionar Mustagrudic' je preuzeo odgovornu i ozbiljnu funkciju da vrati slikara medju umjetnike i u tome je potpuno uspio. Vjerovatno bi Voljevica u neko skoro vrijeme pao potpuno u zaborav s obzirom na nepostojanje ozbiljnije zbirke njegovih radova i nedostatka monografije.

Srec'ko Lola Mustagrudic' kraj Icinog portreta

Srec'ko Lola Mustagrudic' kraj Icinog portreta,
rad slovachkog slikara Karola Kunika

– Ico je intenzivno zhivio i svaki dan je dozhivljavao kao posljednji. Ipak on je bio vrlo disciplinovan umjetnik. Slikao bi navecher i rano ujutro i na taj nachin bi nadoknadjivao ono shto je tokom dana propustio. Radio je kao grafichki urednik mostarskog sedmichnjaka Sloboda, mnogo vremena je provodio sa drushtvom radujuc'i se zhivotu. Raduje me shto je Icin povratak kao i njegov zhivot – spontan i iznenadan. Uvijek sam razmishljao i htio odgovoriti ljudima, kad je Ico uspijevao crtati poshto je cijeli zhivotni vijek provodio u kafanama sa drushtvom. Moja je zhelja bila da zajedno sa Mishom Maric'em, Branom Martincem i Zlatkom Serdarevic'em, koji su i selektori izlozhbe, otrgnem Icu od jeftinih kafanskih miljea jer su ljudi malo ili gotovo nikako poznavali njegovo djelo. On je svoja djela ljubomorno chuvao u stanu i nerado se od njih rastajao. Sve to govori da je za umjetnost zhivio i njoj se poklanjao,

temperamentno i sa velikom dozom uzbudjenja kazuje Mustagrudic'.

Na postavci je predstavljena serija paunova radjenih u razlichitim tehnikama. Rajska ptica simbolizuje njegovu veliku ljubav – Velezh. Niti jedan drugi slikar ovom fudbalskom klubu nije posvetio pazhnju. Istina, neki knjizhevnici i pjesnici su ostavili dragocjene tragove o tome u vidu eseja i pjesama prepoznavajuc'i u toj igri neshto uzvishenije nego shto je to puko loptanje. Ico je, posebno u zlatnoj generaciji sa pochetka sedamdesetih godina, koju su shirom Jugoslavije nazvali ”Sharmeri sa Neretve”, prepoznao odbljesak produhovljenog poimanja igre, izgaranja u njoj i potpunog predavanja poput juzhnjachkog ljubavnika. Svojom rukom na poledjini tih slika nalazimo nazive ”Velezh”, ”Bajevic'”. Gracioznost i eleganciju ”Princa sa Neretve” ovjekovjechio je u raskoshno lijepom i kitnjastom paunu uzdignute glave.

Druga serija crtezha u pastelu posvec'ena je starim hercegovachkim gradovima i njihovim vedutama: Mostaru, Pochitelju, Stocu, Ljubushkom… Crtezhi odaju velikog znalca i vrsnog umjetnika kome je ovaj izraz bio veoma blizak.

Jedan linorez iz njegovog najranijeg perioda vishe govori o Ici koji traga za sopstvenim izrazom suochen sa bogatstvom izrazhajnih likovnih formi.

S otvaranja izlozhbe Ice Voljevice

S otvaranja izlozhbe Ice Voljevice

Mustafa Ico Voljevica je do ove izlozhbe bio nepoznat kao autor aktova. Nekoliko radova, crtezha, ulja i slika u kombinovanoj tehnici otkrivaju nam umjetnika chije inklinacije ka aktu imaju veliku amplitudu. Naglashena erotika, ljepota zhenskog tijela i putenost su elementi koji plijene njegovu pazhnju i percepciju. Sa velikom dozom ozbiljnosti upushta se u avanturu istrazhivanja tajnovitih linija i volumena zhene pri chemu mashtovitost dolazi do punog izrazhaja.

Sam chin otvaranja izlozhbe predstavljao je trenutak da se Srec'ko Mustagrudic' zahvali franjevcima sa Shirokog brijega, fra Vendelinu Karachic'u i fra Jozi Pejic'u, osnivachima Shirokobrijeshke Likovne akademije i Galerije.

– Nikada ove izlozhbe ne bi bilo da nije ove dvojice fratara kojima sam beskrajno zahvalan. Oni su mi u doba rata sachuvali veliki broj djela iz moje kolekcije. Nekoliko godina franjevci su mi chuvali 860 slika dok je 830 slika nepovratno izgorilo u porodichnoj kuc'i Voljevica na Bulevaru revolucije. Niko me od njih nije pitao za ime, naciju i vjeru. To je jedan od razloga da Icina djela prvo izlozhim u franjevachkom samostanu u Sarajevu,

kazuje Mustagrudic'.

O slikarstvu Ice Voljevice govorio je Antun Karaman, istaknuti likovni kritichar iz Dubrovnika. On je izmedju ostalog kazao da je Ico bio vrstan slikar, boem, kreator poznatih mostarskih liskaluka, grafichki urednik Slobode, kostimograf i scenografu mostarskom Narodnom pozorishtu i Pozorishtu lutaka tako da je sav taj razgranati zhivot sushta suprotnost njegovog slikarstva. To je argumentovao time shto je potvrdio da je Ico gotovo sve svoje slike, izuzimajuc'i one koje je poklanjao prijateljima, pohranjivao u svoj atelje.

– U svijetu likovne umjetnosti postoje ljudi koji urade jedan ciklus i u toj godini budu zapazheni prema njemu. Postoje i oni koji naprave masu ciklusa i ne budu zapazheni. A postoje i oni koji slikaju i stvaraju kontinuirano i nikad ne budu zaboravljeni. U takve velikane likovne umjetnosti spada i Mustafa Ico Voljevica. On je vrio i umirao, predavao se umjetnosti ochekujuc'i da c'e vrijeme potvrditi vrijednost njegovih radova. Nazhalost vrijeme nije bilo milostivo prema njemu. Rano je umro a njegov opus je nepovratno nestao u plamenu. Mustagrudic' je srcem sakupljao i otkupljivao njegove slike preko kojih vidimo nekoliko lica Voljevice. On se bavi zbiljom, interpretira je ali je i transponuje u emociju da bi je ponovo transponovao u asocijativnu zbilju,

akcentirao je Antun Karaman.

Gradimir Gojer je oslikavajuc'i lik i djelo Voljevice poshao od konstatacije da je malo koji grad kao Mostar preferirao duhovnost kao jedan od krucijalnih disciplina duha i duhovitosti. U Mostaru su naglasheni osjec'aji za pravljenje jezichkih obrata duhovitoga sadrzhaja – konstatovao je Gojer i niz lichnosti kako reche ”imao je odlike duhovne potentnosti i intelektualne energije”.

– Duhovnost Hercegovaca a posebice Mostaraca luchila se iz njihove oshtroumnosti iz njihova visokopotentnog jezgra duhovnih dosjetki, pri chemu ti takovi ljudi izvrgavajuc'i temeljnoj duhovnosti negativitet i komichnu stranu u svijetu nisu bili daleko od autoduhovnosti na svoj rachun. Jedan od onih po kojima se samjeravala duhovitost bio je i ostao Ico razmjerno jedan od duhovnih amblema i svestranih znamenitosti Mostara, slikar lirskog strunishta dushe sklon jednoj mjeri stvari koja imponira. Voljevica je kao slikar najcheshc'e bolje tretiran na europskim paralelama nego kod kuc'e u svom Mostaru,

ustvrdio je Gojer postavljajuc'i ovog umjetnika na pijedestal koji zasluzhuje s obzirom na njegovo djelo.

Na Srec'ka Mustagrudic'a inspirativno je djelovala izlozhba Icinih radova priredjena prije pet godina u mostarskoj galeriji Domicil u vlasnishtvu Shemsudina Omeragic'a. Kad je saznao za tu izlozhbu pojavila mu se silna zhelja da Icu na dostojanstven nachin ponovo vrati medju Mostarce.

Prilog velichanstvenom programu otvaranja izlozhbe ”Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru 25” dali su i prof. Meliha Kulukchija – klavir, Ferdinand Zovko – bariton, voditeljica programa Misijana Brkic' kao i Helena Karachic' i Ivan Zhupa koji su kazivali stihove Pere Zupca, Mike Antic'a i Zhaka Prevera.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-12-23

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden