|
Zbirka pjesama ”Vihorove ruke” ima tri ciklusa, a u pjesmi-prologu ”Majka” pjesnikinja pochinje bajkovito i metaforichnom slikom: ”Mladi su vrhovi prstiju / moje majke / iz njih se radjaju andjeli / od bijelog pamuka / po zavjesama u kuhinji / krila shire”.
Danica Nain Rudovic' je dobro znala shta se dogadjalo u Bosni, a 1999. godine je i vidjela da je Bosna uveliko zlochinom uprljana. ”Jedan par bijelih teniski / ostaci moje zemlje / na djonovima nije to obichno blato – iz mirnodopskih je dana / moja / zlochinom neuprljana / chista prljavshtina”.
Ali nije djavo sam od sebe: nashim licem je ochistio svoje cipele. Intima je narushena svijetom izvana, pa su se ukazala dva svijeta u Danici Rudovic' – spoljashnji i njezin unutrashnji. Nagli obrti u njenim pjesmama upuc'uju na suprotnosti izmedju govorenja i saopshtavanja: ”S nama za stolom / doruchkuje stranac – shutnja”.
Danica Nain Rudovic' je pjesnikinja zachudnih metafora i poanti. Pishuc'i o velichini i znachaju jednog, ona saopc'ava velichinu skrivenog. Od chega je svijet izgnanika, i stranaca? Od chekanja i razmishljanja, od tuge, chezhnje, snova, nadanja i snovidjenja, uspomena. Zato ona i kazhe: nishta ovo nije moje. I onda neshto kao utjeha: ”Olovka tek / malim svojim srcem otshkrine / izmedju zvijezda i tla / nemoc' / slovima slika”.
Pitanja pjesnikinje su poruke. Prtljag je imovina putnika. U prtljagu djeteta bogatstvo djetinjstva. A bogatstvo pjesnikinje? ”U mom koferu / nekoliko knjiga / josh uvijek povezanih / u snove”. Stranac se neminovno susretne i s nepoznatim jezikom. Zato i pjesnikinji domac'a rijech zamirishe na zhivot prije zhivota. Danica Nain Rudovic' je pjesnikinja poruka. Do njih dolazi kritichkim i lucidnim posmatranjem svijeta. Otkriva i znachaj onoga, kojega ili chega, chesto nismo svjesni. Jednim rubom se dotiche i crne zbilje i tragedije koja je zadesila Bosnu. Onda slijede slike razorenog svijeta i pustoshi, a proshlost je ostala u svjetlosti uspomena koje snazhe. Hoc'e li nas snovi i uspomene odbraniti?
Slike strave u chovjeku vide se na njemu samom. Ovdje su pjesme duboke ljudske zapitanosti, svjezhih metafora i slika. ”Sa svog je lica / ovo vrijeme / izgubilo sve nas”.
Metaforichne su i asocijacije na vrijeme i dogadjaje, kao i na situaciju u kojoj se nashao pjesnichki subjekt. Ali i stvarnost takodje asocira: ”Pod tushem / zatvaram ochi / – ljetna sarajevska kisha / pljushti sjec'anje”. Zatim govori kao slikarka koja ne mozhe da se ostvari u vremenu uzhasa, ili ne pristaje na njega: ”moji prazni ramovi / lebde u mrachnom prostoru”. Bespuc'e nevolje je kao zacharani krug u kojem se luta sa strahom u sebi od neizvjesnosti.
Trec'i ciklus – ”Na chelu kamena” prozhet je ljubavnim osjec'anjem prema odsutnom bic'u. Zaljubljenost se nosi sa sobom: ”Zalud se selim / … / vreo pechat / tvoje lice / na mom bedru”. Stranstvovanje Danica Nain Rudovic' ispunjeno je i putovanjima. Na njima ona i pejzazhe boji svojim osjec'anjima i dushevnim stanjima, ali je promishljanje uvijek podizhe iznad razine obichne slike, do poante, ili izvodi na polje otvorenih znachenja…
Kad zbilja skoli chovjeka sa svih strana, onda malo radosti ima. Ako je i ima, ona je prigushena radost. Ali ima unutrashnje drame koja obichno zavrshava figurativno izrazhenom poantom. Unutarnja drama otkriva i snagu pjesnikinje. Pjesme govore o odnosu poezije i stvarnosti. Zrelost ove poezije je iskustvo.
”Vihorove ruke” su ujednachena knjiga po osobenostima i stilskim obiljezhjima, po zgusnutoj lirskoj energiji, te po pjesnichkom izrazu narochite lirsko-retorichke snage, po gorkoj ironichnoj zhaoki, po prizhivljenosti i lichnoj i pjesnichkoj. Iz tudjine pjesnikinja je prozhivljavala i tragediju nad Bosnom i njezinim narodom.
|