Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 186 (97 - nova serija)

Godina XXX maj/svibanj 2005.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Mugdim Karabeg
Dolara ima – rahatluka nema
Balkanska i americhka globalizacija

Slike iz Amerike

Ja c'aknut, ona cijela

Nedavno kupujem sedmichno snabdijevanje u bensenvilskom ”Kaputosu”. Biram medju narandzhama one krupnije i crvenije. Do mene dama mladje dobi, pretura po kivijama, trazhi krupnije i zrelije. Gledam je iskosa, chini mi se poznatom. Kao da i ona mene mjerka iskosa. Pita me na inglish lengvidzhu: Hau ar ju?, shto c'e rec'i: Kako ste? Ja se trgoh, bolje je osmotrih od prilichno lijepog lica uokvirenog kao ugljen krznenom kragnom pa do chizama boje vinskog sirc'eta. Tenk ju, aj em duing vel! Hvala, dobro mi je, uzvratih u nedoumici. Ona neshto pomenu kivi. Ja uzvratih kako je u Kaputosu dobra roba, i shto je glavno jeftina. Dama mi medjutim okrenu ledja i nastavi da pricha. Pomislih kako je nepristojna. Onda ode do suprotne police, prebire jagode. I pricha li pricha. Rekoh sebi: Ova bogami nije sama. Ona razgovara sama sa sobom a ja uobrazio da se meni obrac'a. Pocheh je zhaliti, malo je, sigurno, c'aknuta. Kad ugledah na krznenoj kragni jedno ispupchenje, crne boje, kao nekoliko zrna bibera u jednoj bubli. Ispod buble protezhe se tanki kabl u njena prsa, ispod kaputa. Ukapirah: to je mikrofon njenog celulara. Tako ispadoh ja c'aknut, a ona cijela.

Eh ti celulari! Ponekad mi se uchini da chikashkim ulicama ne korachaju ljudi vec' celulari sa glavom, rukama i nogama. Ljudi idu ulicama, voze kola, kupuju robu, sjede na klupama u parkovima, jedu u restoranima, kupaju se na bazenima, odlaze u klozete i prichaju li prichaju putem tih sprava. Sjetite se kad smo doshli prije desetak godina celulari ipak nisu bili tako gusto posijani. Imali su ih neki, a mnogi nisu. Onda su postajali sve jeftiniji, a mrezha onih koji ih nude i pokrivaju vezama sve gushc'a. Pa danas dvije moje unuke izmedju desetak i trinaest godina imaju, nije shala, te sprave. U jedne je onaj sa TV monitorom, na kojem se vidi sagovornik.

Tako danas jedna Juzhnoamerikanka mozhe svakog chasa zvati iz centra chikashkog Dauntauna svoju tetku negdje u planinama Anda u Chileu, udaljenim hiljadama milja od Amerike. Eto, to je ta globalizacija. Svijet se uvezuje u jednu cjelinu. Prvo je internet preskochio sve barijere i povezao Njujork sa Kifinim Selom u zabitima Hercegovine. Grad od 14 miliona zhitelja pricha sa seocem od sedamdeset kuc'a. Pa hajde reci da svijet nije mali.

Mozhda i ne slutite koliko je tehnichko-tehnoloshkih inovacija uvedeno u svakodnevni zhivot tokom protekle decenije. Danas, eto i telefoni imaju TV monitore. Kad s nekim prichash on mozhe da ti vidi boju lica, da li imash svoje ili tudje zube i da li si se umio i obrijao. Momak mozhe da se divi ochima svoje djevojke. Neka se chuvaju shvaleri, jer ljubomorne djevojke i zhene chesto ih zovu da bi putem monitora vidjele s kime im ashici sjede. Shta c'esh, nema c'ara bez zijana!

Svi smo mi globalizirani

Kompjuteri su daleko savrsheniji nego shto su bili. I tri puta jeftiniji. Elektrichne pegle imaju i po osam ”brzina”. Svjetla na dvorishtima i u hodnicima sama se pale chim malo omrkne a gase zor-zorile. U najnovijim autima tonski uredjaji s kojim vozach pricha kao sa starim pajdashem, jer mu snimljena traka oprichava pravac puta, gdje je stigao i kuda ide. Bruka od savrshenstva!

S lijeva: Zulfo Djukic', autor teksta i Dzhemo Hafizovic'

S lijeva: Zulfo Djukic', autor teksta i Dzhemo Hafizovic'

Josh malo o globalizaciji. Prije dvije godine zet mi naruchivao telefonom novi kompjuter. Trazhio sam da bude garant americhke proizvodnje. Nadjosmo reklamu koja objelodanjuje snizhenje: komplet ”Dell” kompjuter za 490 dolara. Zet se znoji na telefonu jer mu prodavac s one strane postavlja bezbroj pitanja. On samo odgovara: da, treba i to; svakako, to mu je neophodno u softveru, on je novinar; obavezno i ugradjen softver za imejl emitovanje slika… Kada je doshao pred kraj narudzhbe zet upita sagovornika koliko c'e to sve koshtati i odakle mu se javlja predstavnik kompanije? Taj reche: koshtac'e 1,150.00 dolara umjesto pochetnih 490.00. A javlja se iz Indije. O, pobogu, zar se original americhki kompjuteri prodaju telefonski iz Indije? Da. Tako vam je to danas!

Ja sam mislio da je zet sve to krivo razumio. Ali neki dan naruchujem crnu tintu za shtampach mog ”Della”. Slatki zhenski glas iz daljine pita me koja mi je shifra shtampacha, koliko mi traka treba, koji mi je broj kreditne kartice itd. Meni se njen izgovor engleskog uchini neobichnim, nekako mekan, mazan. Pitam je odakle govori, iz koje americhke drzhave? Iz Indije, Kalkuta, veli ona cvrkutavo. Pa, zaboga, zar c'ete mi iz Indije slati obichnu traku za shtampach chak u Chikago. Ma ne, dobic'ete je iz Salt Lake City-ja u SAD, a ovdje je prodajni centar.

Eto, to vam je ta globalizacija. Dijelovi mog, a bogami i vasheg kompjutera original americhke marke proizvedeni su u Indiji, u Kini, na Tajvanu, u Honkongu, Meksiku i drugdje. Sve po americhkoj licenci. Sklapaju se po potrebi u raznim zemljama i isporuchuju naruchiocima na svim meridijanima zemljine kugle.

Preberite i vi malo po kuc'i. Mozhda je i u vas ista situacija. Imam tri telefona. Jedan je sklopljen u Meksiku, drugi u Japanu, trec'i na Zapadno indijskom otochju. Imam ”pretis” lonac, onaj shto radi pod pritiskom pare, proizveden u Shpaniji. Imam nekoliko nozheva, svi su ”made in Kina”. Imam ”zepterovo” posudje radjeno u Njemachkoj. Ima auto ”dadzh interprid” za koji sam sve do nazad dva mjeseca mislio da je ”chisti Amerikanac”. Pa kad sam bolje pogledao u metalnu tablicu na spoljnjem okviru prednjih vrata, vidim na vrhu oznaku: ”Made in Kanada”. Zaprepastih se! Moj ”interprid” za kojim sam pet godina mislio da je rasno i etnichki najchistiji Amerikanac, postade odjednom multietnichki i multikulturni Kanadjanin!

Jedna moja zimska jakna nosi oznaku ”made in Bangladesh”. Druga proljetna ”made in Malezija”. Koshulja – ”made in Pakistan”. Teniske – ”made in Kina”. Jedemo grchku fetu, brazilski med, hrvatsku ”vegetu”, makedonski ajvar, bosansku jufku sa Bashcharshije, srpsku alevu papriku…

Ali, uostalom, zashto se ja uzbudjujem? Prije dvije godine postao sam americhki drzhavljanin. Nije shala – Amerikanac. Ali kada me broje u statistikama kazhu ”naturalizovani Amerikanac”. Odnosno ”caucasian” – izgovara se ”kokezhen” – posebna rasna grupa karakteristichna najvec'im dijelom za Evropu. Napravljen u Bosni i Hercegovini. Po majci Koluder, po ocu Karabeg. Jedan moj prijatelj u Mostaru, D.M., izuchavao je porijeklo ljudi u nekadashnjoj Jugoslaviji. Tvrdio mi je da su korijeniti Sloveni svi oni kojim se prezimena zavrshavaju na ”ic'”. Kapic'i, Dzhelilovic'i, Mujic'i, Hadzhiosmanovic'i, Kurtagic'i… A direktnog su osmanlijskog, odnosno turskog porijekla, oni koji nemaju to ”ic'”… Jaganjci, Helje, Karabezi, Torle… Prema tome, ja sam i po majci i po ocu direktni potomak Osmanlija. (Kuku, da je to otkrio onaj bojovnik HVO u logoru Dretelj, koji me je uporno pitao ”Shta si, da ti sve po balijskom spisku?!” sasuo bi mi odmah samokres u glavu).

Kao takva genetska mjeshavina ”izvezhen” sam, zajedno sa josh 199.999 sunarodnjaka, na tlo davno globalizirane Amerike. Mi smo, dakle, takodje posljedica vjekovnih globalnih svjetskih ratova, globalnih genetskih ukrshtavanja, globalnih etnichkih chishc'enja i protjerivanja iz domovine i domova.

A ja se sekiram shto su mi poturili obichni kanadski limeni automobil pod americhki.

Moji Mostarci bi rekli: mani se c'orava posla, zevzeche jedan!

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2005-06-14

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden