|
U periodu od 2001. godine a zaključno sa 2002. godinom, džamiji je vraćen njen stari sjaj. Izvršena je rekonstrukcija Sevri Hadži Hasanove džamije tj. njenih nedostajućih dijelova.
Džamija
Pristup rekonstrukciji Sevri Hadži Hasanove džamije se sastojao u istraživanju pisane građe, arhivske foto-dokumentacije, te istraživanjima na lokalitetu porušene džamije. Cilj izvedene rekonstrukcije je bio vraćanje džamije u što izvornije stanje, uz korištenje izvornih građevinskih materijala, i načina gradnje po starim metodama.
Rekonstruisana je munara od postolja pa do vrha, uz dobrim dijelom upotrebu originalnog kamena tenelije4. Zatim je vraćen krov sa pokrovom od kamene ploče, i stavljen mostarski kameni alem na vrh. Južni i zapadni zidovi su rekonstruisani na nedostajućim dijelovima, sa preciznim kvaderima kamene tenelije od koje je džamija i sagrađena. Sve oštećene ili uništene profilacije na vrhu zidova su izmjenjene novim od iste izrade. U hajatu su nadomješteni nedostajući njegovi dijelovi tj. krovište sa pločom i kameni stubovi (dva, tri stuba).
Unutar džamije izvršena je sva sanacija i rekonstrukcija oštećenog ili uništenog enterijera. Mihrab koji nije imao većih oštećenja je saniran i restauriran potpuno istovjetno. Mimber i makfile su u potpunosti rekonstruisane od drveta, kakve su bile prije rušenja džamije. Kamene tranzene stavljene su na gornji red prozora. Obnovljena je unutrašnja drvena kupola. Također, vraćene je sva potrebna drvenarija, unutrašnjost obojena u bijelo, razvedena električna struja, postavljena rasvjeta sa željeznim obručem i staklenim kandiljima.
Avlija
Uređenje avlijskog prostora5 sa sjevera džamije podrazumjevalo je sljedeće radove. Zid koji opasuje džamiju je sređen, dersovan, sa završnicom od kamene ploče i samara. Stavljena je ulazna drvena kapija u starinskoj izradi. Avlijski prostor je pokaldrmisan neretvanskim kamenom oblutkom. Na zapadnom zidu avlije džamije rekonstruisana je česma od kamena, sa koritom, po uzoru na mostarske tradicionalne česme. U istočnom dijelu avlije mala abdesthana, sagrađena prije koju deceniju, ovom prilikom je redizajnirana i prilagođena ambijentu – pokrov kamena ploča, kamena korita… Otvoreni novoprojektovani šadrvan upotpunio je cjelinu ovog ambijenta. Završetak radova u avliji je pratilo hortikulturno uređenje sa avlijskim rastinjem.6
Zaključak
Na lokalitetu mostarske Donje mahale, Sevri Hadži Hasan, jedan od moćnijih vakifa Mostara, sagradio je džamiju oko 1620. godine. Time je osnovao svoj vakuf a sve što je uvakufio-zavještao, objasnio je u svojoj vakufnami – zadužbinskoj povelji. Odmah nakon toga, već 1632-34. godine, u sidžilu (knjizi) mostarskog kadije, ovaj dio starog Mostara je postao poznat kao Sevri Hadži Hasanova mahala.
Sagrađena od kamena tenelije iz Ortiješa, Sevrina džamija je objekat sa jednoprostornim molitvenim dijelom, hajatom, krovom sa kamenom pločom i sa desna prislonjenom vitkom munarom. Vrijednosni fragmenti džamije se mogu posebno navesti, a ono što bih potencirao je kamena plastika mihraba izvedena u mukarnasu. Pored džamije ovoj cjelini još pripada mala abdesthana, česma, šadrvan, pokaldrmisana avlija a sve to okruženo kamenim zidom sa ulaznom kapijom. Ljepotu ovog ambijenta upotpunjuje još rasvjeta kompleksa sa kandiljima, fenjerima… S obzirom na stepen rušenja u ratu 1992. godine, deset godina iza, 2002. godine je izvedena uspješna faksimilska obnova malog kompleksa Hadži Sevrine džamije. U službi džemata i njegovih potreba Sevrina džamija može da nastavi svoj obnovljeni život, a također i da zadovolji oko svakog estetičara, građanina ili posjetioca.7
Napomene
- Narodne predaje o svemu pa i o Sevri Hadži Hasanu treba uzeti sa rezervom.
- Vakufnama Sevri Hadži Hasana – prevod, vidi H. Hasandedić, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, Mostar, 2000 g., str. 270-272.
- Izvod iz vakufname Sevri Hadži Hasana. … Hadži Hasan sin Hadži Velin iz Husein Hodžine mahale u Mostaru. … odlučio je da za života podigne jednu džamiju… Džamiju i sve oko nje je izdvojio iz svog imetka i zavještao… Iz svog najčistijeg i na dozvoljen način stečenog imetka izdvojio je 100.000 akči i sve u ime Boga zavještao… Vakif zadržava za sebe doživotno pravo uprave nad vakufom, a kad umre pravo postavljanja mutevelije pripašće kadiji, koji je dužan voditi računa da na ovaj položaj dolaze najispravniji ljudi… Od viškova će se nabavljati potrebne svijeće i prostirka za džamiju, zatim će se popraviti džamija i druge vakufske zgrade… Napisano u prvoj dekadi džumada 1030. godine 1620-21. g., Original vakufname se nalazi u biblioteci Franjevačkog samostana u Mostaru.
- Tenelija je mehki krečni kamen koji se vadi par kilometara južno od Mostara, u kamenolomu Ortiješ. Uglavnom sve džamije u Mostaru su sagrađene od tenelije kao i Stari most. Svi islamski dekorativni elementi, kao što su mihrabi, mimberi, bašluci, tarisi itd. … su građeni od tenelije.
- Avlijski prostor se proteže sa sjeverne strane džamije, dok sa južne strane se nalazio harem sa bašlucima kojih danas nema.
- Van zidina džamijskog prostora, sa južne strane, nekad se nalazila mahalska kamena česma sa koritom koja je potpuno konotirala džamiji i bila u javnom prometu. Svakako da bi njena rekonstrukcija, ako bude želje, bila u službi današnjih potreba stanovnika mahale i njihovih estetskih stremljenja.
- Ova džamija je bila poznata u 19. vijeku kao Radiševa džamija po istoimenoj porodici i imamima koji su vršili dužnost u ovoj džamiji i u Mahali živjeli.
Literatura
1 Hasan Nametak, Mostarske džamije i njihovi vakufi, Novi Behar, Sarajevo 1936. g., X, str. 273.
2 Naše Starine, Rad uprave za zaštitu spomenika u Mostaru, izvještaj za godinu 1956-57., Sarajevo 1960. g.
3 Hivzija Hasandedić, Sevri Hadži Hasanova džamija u Mostaru, Glasnik VIS-a, (vrhovnog islamskog starješinstva), Sarajevo 1964. g., br. 7-9, str. 338-341.
4 Hivzija Hasandedić, Spomenici kulture Turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980. g., str. 26-28, 135.
5 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3, Sarajevo 1982. g., str. 308-311.
6 Sidžil mostarskog kadije, 1632-1634. godina, prevod Muhamed A. Mujić, Mostar 1987. g., str. 62, 253, 272.
7 Dr. Amir Pašić, Islamsko stambeno graditeljstvo, Zagreb 1991. g., str. 23, 77.
8 Husein Ćišić, Mostar u Herceg-Bosni, Mostar 1991. g., str. 36.
9 Amir Pašić, Islamic architecture in Bosnia and Hercegovina, Istambul, 1994. g., str. 37.
10 Karlo Drago Miletić, Mostar – susret svjetskih kultura, Mostar 1997. g., str. 90.
11 Reclaiming historic Mostar, Opportunities for Revitalization, the Aga Khan Trust for Culture and The World Monuments Fund, Sevri Hadji-Hasan Mosque, New York, Istambul, avg. 1999. g., str. 89-94.
12 Hivzija Hasandedić, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, Mostar 2000. g., str. 130-135, 211, 270-272., isti, Tragom Bošnjačke baštine, Mostar 2000. g., str. 17.
13 Azer Aličić, Sevri Hadži Hasanova džamija u Mostaru, Hercegovina br. 11-12, Mostar 2000. g., str. 185-187.
14 Hivzija Hasandedić, Sevrije-Okjuzoglu-Volići, Most, Mostar, br. 125-126. (36-37), godina XXVI, april-maj 2000. g., str. 88-89.
15 Zvonić Zlatko, Tenelija – kamen Mostara, Most, Mostar, br. 130 (41 nova serija), godina XXVI, sept. 2000. g., str. 67. |