|
Poznavala sam chovjeka
koji je u smiraj dana
naslonjen na drvo
stare zhalosne vrbe
upijao njihove krikove.
Noc' je bila oshtra i hladna
ptice su pjevale iz sveg glasa
i neka ugodna toplina
shirila se tijelom
ispunjavajuc'i pazninu.
Raspukli su se krovovi
zategnule mokre zhice
uznemirile visoke kroshnje
i zadrhtala povrshina vode,
ptice su kruzhile u jatima.
Jedna po jedna
padale su ubijene pogledom
chovjeka koji nije mogao
vishe da uzhiva
u ljepoti njihova pjeva.
|