|
Poznavala sam čovjeka
koji je u smiraj dana
naslonjen na drvo
stare žalosne vrbe
upijao njihove krikove.
Noć je bila oštra i hladna
ptice su pjevale iz sveg glasa
i neka ugodna toplina
širila se tijelom
ispunjavajući pazninu.
Raspukli su se krovovi
zategnule mokre žice
uznemirile visoke krošnje
i zadrhtala površina vode,
ptice su kružile u jatima.
Jedna po jedna
padale su ubijene pogledom
čovjeka koji nije mogao
više da uživa
u ljepoti njihova pjeva.
|