|
Kada zatrazhim, neku meni potrebnu ”dragu”, moj imenjak kao osupnut pochne groznichavo prebirati po vrac'enim knjigama na pultu ponavljajuc'i vishe za sebe:
– A sada je bila tu, ma gdje se samo djenula, stvarno mi nije jasno?
– Naravno, trazhena knjiga je mozhda nekada i bila tu, jucher, prekjuche, prije nekoliko dana ili sedmica, kao shto je sasvim moguc'e da vec' mjesecima nije uopshte napushtala svoju logu medju bezbrojnim sestrama zapadajuc'i u neku letargichnu melanholiju zbog zaboravljenosti, jer zaborav za knjigu je njena prava klinichka smrt na odredjeno vrijeme, poshto udruzhene prashina i vlaga kidishu na njeno krhko papirnato tijelo i ako se ta agonija zaborava otegne mozhe se javiti i knjigojedac koji postaje njenim mrtvozornikom.
I tako dok moj vrijedni bibliotekar rovi po stalazhama, lovec'i trazhenu srnu i ja se pridruzhujem ovom ugodnom lovu, samo sa suprotne strane, shuljajuc'i se kroz gustish njenih srodnika koji ugodno protrnu od prve do posljednje stranice uzdajuc'i se u svoju srec'u da c'e bash one postati mojim izabranicama. Osjec'am unutarnjim bic'em prisutnu uznemirenost i preklinjuc'i nemushti vapaj:
– Uzmi mene, nec'esh se pokajati, ja sam ti ona prava iz tvojih najdrazhih snova! Posegnem i nesvjesno rukom za mnogim knjishkim curama i dok dodjem do kraja samo jedne stalazhe vec' u rukama imam chitav harem raskoshnih ljepotica chijim charima ne mogoh odoljeti. Izlazim tako sa ushic'enim mladenkama u naruchju s kojima c'u provoditi noc'i i dane u strasnom zagrljaju milujuc'i njihova njezhna i krhka tijela. U tom strasnom spajanju chesto dochekamo i zoru, pozdravimo i prvo sunce ne mogavshi se razdvojiti jer smo postali jedna dusha i jedno tijelo – mladic' i knjiga. I kad presahne ova nasha zharka ljubav, veza i dalje traje jer je u njenu knjishku dushu neizbrisivo utisnut pechat mojih prstiju i ochiju kao shto i ona pronadje svoje gnijezdo u mojoj dushi i podsvijesti. Ovakve ljubavne veze nikada ne zavrshavaju ljutnjom, svadjom, prepirkom, uvredom, povrijedjenom sujetom, ne, nashe strasne veze samo se naizgled prekidaju kad se rastanemo, ali one ostaju trajne, zhivec'i od sjec'anja na vatrene dane obostranog uzhitka.
Odavno sam prestao brojati i biljezhiti moje drage ljubavi i sada pochinjem sa stvaranjem ”drage” po sopstvenim zamislima iz najljepshih snova sa najpozheljnijim osobinama: savrshena vitkost, proporcionalnost svih njenih dijelova, prirodnost i zhivotna jednostavnost, urodjeni smisao za stalni humor koji neosjetno prelazi u ironiju a ponekad i u zajedljivi sarkazam, sa shirokom i toplom dushom, nepomuc'enim razumom, briljantnim i rafiniranim intelektom kojem su strane i potpuno nepoznate bilo kakve predrasude, nepopravljivi je optimista uvijek spremna na smijeh i shalu, chak i na sopstveni rachun, pruzhajuc'i svakome utjehu i utochishte, zanosnog pogleda vjechito uprtog u sunchanu stranu zhivota ne strepec'i ni najmanje ni od tame koja se stalno smjenjuje na tronu sa svjetlom.
|