|
Plavetnilo neba
pritezhe do besvijesti.
U nepoznate predjele
ko c'e dushu odvesti?...
Beskrajnim daljinama
rojevi talas vuku.
Zaborav skrio uspomene.
Vrijeme ne ide naruku.
Moja sirota poezija
stenje u sobnom kutu,
u noc'noj nesanici,
na zalutalom putu.
Zashto nesta smijeha?
Bez traga?
Gdje je izgubljena,
ta, zhivotna snaga?...
Razliva se noc'.
Sve crnja. I crnja.
Moja kamena postelja.
Od kopriva. I trnja.
3.7.1998.
|