|
Ledi siječanj!
Plameni kristali ližu ledenice ispod moga krova.
Pucaju mlade voćke na jutarnjoj gimnastici,
razgibavajući svilenu koru: Naivno, nevino i bijelo.
Temperatura po minusu raste.
Pjesničke kosti sasipaju se od rafala ledenog kamenja
zbog tvoje šutnje i glasa, dok izgovaraš loše stihove
iz mrzle zbirke Apsolutne nule.
Krv se po venama kotrlja kockama leda.
Srce još toplo k’o iglo gore na vrhu Aljaske.
Ljubav još malo topline ima.
Gori vatra od: Ljudskog mesa, loših procjena i zlih jezika.
Vitez, 2002.
|