|
Proslava 20 godina od održane Olimpijade ujedini čitavu zemlju, zbliži je sa susjednim državama i sve nas podsjeti na taj slavni događaj kojeg mnogi pamte sa dubokom sjetom, pokojom suzom, i velikom tugom na taj jedinstveni trijumf svih nas u ta ”dobra stara vremena”.
Mnogim učesnicima takmičenja što osvojiše najviša priznanja zaiskri biserna suza u oku i zadrhta glas kad progovoriše o tom, sada iščezlom dobu, koje još živi samo u slatkom sjećanju duboko zapretano pepelom prošlosti u najskrivenijem kutku srca što radosno zakuca kad se ponovo užeže olimpijski plamen...
Tada i naš Jure Franko (simpatični Slovenac) osvoji zavidno mjesto u natjecanju na veliki ponos svih nas, pa se porodi i poznata krilatica ”volimo Jureka više od bureka”...
Nasmiješih se, sjetivši se Bojana Križaja (isto Slovenac, naša velika sportska uzdanica) kada zaboravi pozdravni govor pa ga publika podrža gromkim aplauzom a on ohrabren time vješto se snađe i kratko improvizova ono što je zaboravio.
Nekadašnji sjaj i ljepota Sarajeva i cijele BiH putem TV-ekrana uplovi u domove 2,5 milijardi stanovnika svijeta. Nažalost i ratne strahote i bijeda smoždenog i ubijenog Sarajeva obiđoše čitavu Zemaljsku kuglu koja sazna za sarajevsku tragediju, sve to vidje preko 6 milijardi ljudi jer tada se obistini drugi dio narodne poslovice iz naslova ovoga teksta... ”Mržnja i razdor moguće onemoguće”.
Ali kao što reče jedna pjesma, ”neću da gasim sunce što sa neba sja”, jer želim da čuvam slatku uspomenu na to minulo doba ne prljajući ga sumornom i otužnom slikom sadašnjosti i bliske ratne prošlosti.
Ne, neću, doista nikada ”ugasiti sunce što u meni sja”, pogotovo na današnji dan – Dan zaljubljenih – Valentinovo, živimo za ljubav i zbog ljubavi!
Bugojno, 14.02.2004.
|