Nusret Omerika
SARICA KADUNA I
NJENA SAHAT-KULA
u narodnoj pjesmi nastaloj u Mostaru |
U vrijeme vladavine
Otomanskog carstva balkanskim prostorima,
kao vazan kulturni centar Bosnjaka,
Mostar se posebno istice u periodu XVI,
XVII i XVIII stoljeca, te postaje poznat,
osim Starog mosta, po velikom broju
ucenih ljudi, pjesnika, pisaca, filozofa,
muderisa, kadija itd., a u tadasjem
svijetu umjetnosti i literature posebno
se istice kao najmarkantnija licnost
Mustafa Ejubovic - sejh Jujo i pjesnik
Dervis- pasa Bajezidagic (poginuo 1603.
godine pod Budimom).
Cuveni turski putopisac Evlija
Celebija prolazeci kroz Mostar
1664. godine je zapisao da "na
teritoriji Hercegovackog sandzaka nema
nijedan veliki grad napredniji i ljepsi
od sehera Mostara." 1) Ljepotu njegovih
mahala, basci, Neretve, Starog
mosta, kula, ducana i djevojaka
opjevali su, posebno pjesnici koji su
stvarali na orijentalnim jezicima ali i
narodno pjesnistvo, narocito sevdalinke i
balade. Da je Mostar bio
grad pjesme svjedoci nam i ceski
muzikolog Ludvik Kuba koji je
boraveci u nasem gradu 1893.
godine za vrijeme mjeseca ramazana
sakupljajuci lirske pjesme zabiljezio
slijedece: "U porodicama
muskarci pjevaju uz tamburu ili uz gusle,
djevojke pjevaju uz tepsiju, tj. uz
pratnju velike metalne tacne koja zveci,
a koja inace sluzi kao, posuda za jelo
ili kao stolna daska". 2) |
 |
U drugoj polovici XVI i prvim decenijam
XVII stoljeca Mostar je vec brojao 24
mahale i u njegovom nastanku i razvitku
veliku ulogu su imali njegovi dobrotvori
- vakifi. Nas u ovom kracem
osvrtu interesuje jedina zena, veliki
dobrotvor, Fatima Saric, cije su
zaduzbine opjevane i zabiljezene u
narodnoj lirskoj pjesmi, i to u nekoliko
razlicitih varijanti. Ova je
legatorka u svom gradu sagradila dzamiju
na Carini (srusena 1947.
godine), mekteb i sahat-kulu.
3) Ova sahat-kula,
koja je locirana u Kazaskoj carsiji i za
koju Evlija Celebija
kaze da se "zvuk njena zvona
cuje iz daljine na tri sata hoda"
4), je posebno
opjevana u narodnoj pjesmi kao i jos neki
kulturno- historijski objekti u Mostaru.
Sa knjizevno- kulturoloskog aspekta sve
varijante pocivaju na jedinstvenom motivu
koji predstavlja svojevrstan izvor za
proucavanje proslosti Mostara.
Jednostavnost i cistota pjesnickog
kazivanja kao, i izbor stihova u formi
zaklinjanja od strane Sarica
kadune cini pjesme same po sebi
neobicnim, neponovljivim i neprolaznim.
Forma zaklinjanja otkriva ogromnu ljubav
i odlucnost kao i kaduninu teznju da
vlastiti naum pretoci u djelo, kako bi
univerzalna ljepota gradjenja dzamije,
mekteba i sahat-kule bila u skladu s
zeljom srca, da kucanje sata od celika
prenese u prostor egzistiranja svoga
dragog:
"Po kucanju sata od celika
on bi cuo kucaj srca moga... "
I tako narodna pjesma spaja nespojivo;
sat od celika i kadunino srce ruseci sve
zakone poetike podizanjem ljubavi iznad
zakona svakodnevnice, darovanog zivota i
harmonije Svemira. Jacina zvuka koji ce
proizvoditi sahat od celika na
sahat-kuli u Brankovcu mora se
cuti po cijelom Mostaru a "jos
da nije te Velez planine, culo bi se
ravnom Nevesinju", i cuo bi
ga, naravno, Ibro Fazlagicu
zbog koga je i pravljen, sto pjesmi daje
poseban pecat i lokalno obiljezje.
U drugoj varijanti Sarica kaduna
se zarekla u mahali medju hanumama da ce
sagraditi veliki sahat u Mostaru
zaklinjuci se najvecim vrijednostima i
temeljnim zakonima islama kao i onoga sto
on duhovno i materijalno bastini,
spojivsi svoj ovozemaljski zivot i
ljubav, njegovu bespovratnost i trajanje
s univerzalnim simbolima ostanka i
opstanka ljudskog bica na zemlji prozetog
bosnjackom tradicijom i islamskom
duhovnoscu:
..."Jest tako mi dina i
imana
i tako mi sehri ramazana
sagradicu mekteb i munaru
i veliki sahat u Mostaru... 5)
Jedna od pjesama je zabiljezila da ce Sarica
kaduna pored gradnje objekata
islamske arhitekture popraviti na
Buni cupriju i ozeniti brata,
cime se ovaj motiv prosiruje i
produbljuje na ljubav i ljepotu, kako
prema bratu tako i najuzem zavicaju, da
bi i jedno i drugo koristili covjeku i
bili u funkciji zivota i umjetnosti
uopce:
"Zaklinje se Sarica kaduna
Nacinit cu mecet i munaru
I suvise sahat u Mostaru
A na Buni popravit cupriju
Ozenit cu brata kapetana
Djuzel cerkom teman teftedara... 6) |
 |
|
Kao sto vidimo nema niceg
suvisnog u kaduninom zaklinjanju;
sve je na svome mjestu, zivotno i
emotivno utkano u jednu misaonu
cjelinu, koja odslikava mjesto i
vrijeme, zelju i odvaznost, inat
i snagu, da se rijec pretoci u
stvarnost i veselje, i da ljubav
ostane i opstane kako u srcu tako
i u pjesmi, te da se tradicijom i
naukom sacuva i prenosi, odrzava
i pamti, uzdise i slusa.
Zanimljivo je napomenuti da je
pjesma bila jedan od nacina
komuniciranja zaljubljenih u
patrijarhalnoj bosnjackoj sredini
Bosne i Hercegovine,
pa tako i za Sarica
kadunu i njenog Ibru
Fazlagica koji je zivio
daleko od rodnog joj Mostara,
u Fazlagica kuli kod
Gacka. |
|
Otud i tolika ljubav za
sahat-kulom i njenim satom od
celika. Na kraju treba istaci da
je u svim varijantama ove pjesme
sve stvarno i postojece, omedjeno
i uvjetovano, kako pravilima
morala tako sredinom i vremenom
nastanka, da bi ljubavni
dozivljaj bio prepoznatljiv i
jedinstven, i u onom, i u ovom
vremenu. |
Falila se Sarica
kaduna
u hamamu medju kadunama.
"Sagradit cu kulu na
Brankovcu,
i na kuli sahat od
celika!
Nek' se cuje po c'jelom
Mostaru,
kada kucne sahat od
celika!
Jos da nije te Velez
planine,
Culo bi se ravnom
Nevesinju,
Culo bi se Fazlagica
kuli,
Cuo bi ga Ibro Fazlagicu!
Po kucanju sah'ta od
celika,
on bi cuo kucaj srca
moga!"7) |
|
Zaklinje se
Sarica kaduna:
"Nacinit cu mecet i
munaru
I suvise sahat u Mostaru,
A na Buni popravit
cupriju,
Ozenit cu brata kapetana
Djuzel cerkom teman
teftedara!
Sto je rekla, nije ni
porekla:
Nacinila mecet i munaru
I suvise sahat u Mostaru,
I na Buni popravi
cupriju,
Ozenila brata kapetana
Djuzel cerkom teman
teftedara. 8) |
Zarece se Sarica
kaduna
u mahali medju hanumama:
"Jest tako mi dina i
imana
i tako mi sehri ramazana,
sagradicu mekteb i munaru
i veliki sahat u Mostaru,
nek se cuje preko Bisca
ravna,
Velagica i Blagaja grada,
a da nije Bisine
culo bi i
Nevesinje".9) |
|
Zaklela se kaduna
Fatima,
Da ce gradit sahat u
Mostaru,
Da se cuje po svemu
Mostaru,
Po Mostaru i oko Mostara,
I jos da ce dzamiju
graditi
Bas na srijedi u cara
malo.
Sto je rekla, to je
ucinila:
Sagradila sahat u
Mostaru,
I dzamiju na srijedi
Mostara,
To se cudo i do cara
culo.10) |
|
1) Evlija
Celebija, Putopis,
Odlomci o jugoslavenskim
zemljama, Sarajevo, 1996.
str. 475.
2) Citirano iz knjige
"Antologija
Bosnjacke usmene
lirike", od Muniba
Maglajlica, Sarajevo,
1977. str. 14.
3) Vidjeti opsirnije: H.
Hasandedic, Spomenici
kulture turskog doba u
Mostaru, Sarajevo, 1980.
4) Evlija Celebija, n. d.
Str. 475.
5) H. Hasandedic, n. d.
Str. 149. (Pjesma je
zabiljezena od rahmetli
Zinete Sukalic iz
Mostara).
6) Vehid Gunic,
Sevdalinke o gradovima,
str. 179, Bihac, 1997.
7) Muhamed Zero, Sevdah
Bosnjaka, Izdavac NIPP
Liljan, 1995.
8) Vehid Gunic, n. d.
str. l79.
9) H. Hasandedic, isto
kao u fusnoti broj 5.
10) Karl Peez, Mostar und
sein Culturkreis, Leipzig
1891., str. 33. |
|
|
|
