o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 110-111 (21-22 - nova serija)

Godina XXV januar-sijecanj/februar-veljaca 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Nusret Omerika
OPJEVANA POSAST
Motiv morije (kuge) u narodnim pjesmama o Mostaru

Najstarije spominjanje Mostara pod njegovim danasnjim imenom datira iz 1469. godine.(1) Sve do pada Hercegovine u turske ruke Mostar je bio obicno hercegovacko seoce uz lijevu obalu Neretve, i to neposredno uz bivsi drveni most na lance koji se pominje u jednom pismu Dubrovcana od 3. aprila 1452. godine.(2)

Do naglog sirenja i ekonomskog jacanja grada dolazi u 17. stoljecu kada su ga sacinjavale 24 mahale koje su bile, uglavnom, formirane oko dzamija, i po osnivacima su nosile svoja imena. Velike zasluge za njegovo privredno, politicko i kulturno uzdizanje u Otomanskom carstvu imali su njegovi vakifi. U svojoj burnoj proslosti Mostar je imao vrlo teskih i crnih dana koji su opjevani i zabiljezeni u narodnoj pjesmi. Pet puta ga je morila kuga, i to: 1507., 1584/85., 1689., 1731. i od 1813.-1818. godine. Ova opaka i teska bolest nije imala milosti ni za koga, i zato je ovaj motiv nasao toliko mjesta i u narodnoj pjesmi. Velika epidemija ove bolesti bila je najjaca 1815. godine sto se moze utvrditi na osnovu natpisa uklesanih na nisanima razasutim po starim mostarskim haremima gdje cesto stoji napisano samo "mate min attaun" sto znaci, umro od kuge.
(3) Morija je pokosila i cuvenog mostarskog pjesnika i muderisa Hasana Zijaiju Mostarca 1584. godine.(4)

U periodu od 1730. do 1732. godine ova je posast sirom Bosne kosila nemilice staro i mlado, pa ni Mostar nije mogao biti zaobidjen. Bjezeci od nje u planine ljudi su napustali svoja ognjista, te je tako i Mostar u ovom periodu bio skoro posve napusten. Tradicija veli da je 1731. godine u Mostaru na Velikoj tepi bila iznikla vrijeza od karpuze, da se razvila i dala plod, da se taj plod sasuo na mjestu, jer ga nije imao ko ubrati.
(5) Snagu i velicinu ove posasti narodni pjevac upecatljivo i sugestivno biljezi slijedecim stihovima.

Kad morija Mostar morijase
pa pomori i staro i mlado
I rastavi i milo i drago
I umori jedinca u majke
Ne moze ga da prezali majka
Ne kopa ga gdje se meit kopa
Vec ga kopa u zelenu bascu
U djul-bascu pod zutu narancu...
(6)

Mnogo je vjerodostojnih spisa, dokumenata i pjesama koje kazuju da su se zaista prelijepe mostarske basce pretvarale u hareme jer meite nije imao ko da kopa. Tako u pjesmi "Kad je kuga Mostar pohodila" imamo neobican pokusaj sakrivanja smrti. Da li od straha prokazivanja kuce u kojoj je ova posast pocela da hara, ljubavi prema umrlom, zadrzavanja tuge samo za sebe ili, pak, necem sasvim drugom, tesko je dokuciti, ali je ostalo u pjesmi zabiljezeno da je jedna od mostarskih hanuma mlado ropce, cak, u svoj, hajat pokapala:

Kad je kuga Mostar pohodila
jedno mlado ropce umorila
gospoja mu smrcu zatajala
u svoj ga je hajat pokopala...
(7)

U nasem narodu postoji jedno predanje da se kuga pojavljivala na drumovima u liku zene u bijelo ruho umotane, te da je nosila dva pruta; koga je dohvatila bijelim prutom taj je mogao bolest preboljeti, ali koga je dohvatila crnim prutom tome spasa nije bilo.
(8) Pjesma je hronicarski vjerno biljezila njeno pustosenje citavih mostarskih familija s naglasenom poetizacijom ljudske tragedije kao dara kosmickog, sto je narocito vidljivo, u stihovima:

Kad morija Mostar morijase
pomorila dizdareve dvore
do dva brata na avliji kuplju
dvije neve u zelenoj basci
dvije seke pod bijelom kulom...
(9)

Pjesma ponekad biljezi tacno odredjene licnosti; najcesce su to jedinak i jedinica u majke. Jedinica i ljepotica Hana strada od kuge u Sarajevu "u bijelim dvorima Atlagica" i kad je otac zeli posjetiti, na putu za Sarajevo, nailazi na jeziv prizor, sto govori da je kuga bila u tom periodu rasprostranjena po citavoj Bosni:

...Kad su bili blizu Sarajeva
sve se nosi meit za meitom...
(10)

Iz ciklusa pjesama o moriji treba posebno istaci onu u kojoj ona razagovara i najavljuje smrt lijepoj Fati nalazeci je na vodi, iako je ona moli da to ne cini, jer joj je vec umorila Muju zarucnika. No, morija je neumoljiva.

...Da si mi se prije zamolila
ne bi tebe mlade umorila
a ni tebe a ni tvoga Muje
Sinoc sum ti Muju umorila
a sada cu tebe na vodici...
(11)

Neravnopravan dijalog i djevojacka molba pokazuju svu silinu, okrutnost i nacin na koji morija podjednako melje i unistava kako cijele familije tako i pojedince, pa zarucnike govoreci i upozoravajuci da ljudski zivot i njegovo vrijeme nisu odvojene kategorije, te da su podlozni zakonima Svemira, i ne mogu se raskidati osim na nasilan i neprirodan nacin kakav ona (morija) cini, i cime se ponosi. Kroz sve ove pjesme protice istovremeno dogadjaj zivota i smrti isprepleten mnogo puta s majcinom i djevojackom tugom i zaloscu svojstvenoj samo narodnoj pjesmi, jer covjek ne moze bez nje, niti ona bez covjeka. Ne ulazeci u stilsku i jezicku analizu pjesama, jednu stvar sa sigurnoscu mozemo zakljuciti; da je pjesmama u vremenu nastanka i prenosenja s koljena na koljeno, iz grada u grad, moglo biti udahnuto i ponesto od vlastitog zivota, emocije i sredine koja ih je iznjedrila i prihvatila, pa tako i ovima koje su nastale u Mostaru.

Ovo je samo jedan od mnogobrojnih motiva u pjesmama koje su na razlicite nacine opjevale i dozivjele seher Mostar i njegovu sudbinu. Na kraju evo nekoliko originalnih pjesama koje su svaka na svoj nacin opjevale dolazak morije u razlicitim vremenima u nas grad.

Stari Mostar
 
KAD JE KUGA MOSTAR POHODILA


Kad je kuga Mostar pohodlla,
jedno mlado ropce umorila,
gospoja mu smrcu zatajala,
u svoj ga je hajat pokopala.
Al' se smrca zatajat' ne moze:
razbolje se Ajka Seferova,
jauklija Bahtijarevica
Kad to cuo Bahtijarevicu,
on uzima sedefli tamburu,
pa on ode Ajki pod pendzere.
Sitno kuca Bahtijarevicu,
sitno kuca, jasno popijeva:
"Ko mi prvi na mustuluk dodje,
da je Ajka boli prebollia,
dao bih mu stotinu dukuta!"
U to doba Kumrija robinja,
u to doba, na bastenska vrata.
"Jam' - tamburu, Bahtijarevicu,
jam' tamburu, ostala ti pusta,
kano djerdjef Ajke Seferove,
Ajka ti je svijet prom'jenila!"
To je njemu vrlo mucno bilo,
tamburom je o tle udario,
pa se sprema Ajki na dzenazu.
Stase Ajku u mezar spuscati,
zavikase hodze i hadzije:
"Ko je Ajki prvi asik bio,
nek je dodje u mezar spustiti!"
Primace se Bahtijarevicu:
ispade mu srma jagluk vezen.
Progovora Bahtijarevicu:
"Truhni, vehni, moj vezen jaglace,
truhnu ruke koje su te vezle,
sitni zubi - sto konce trgahu,
medna usta sto zice brojahu!"

DJEVOJACKA KLETVA

Kad morija Mostar morijase,
sve pomori i staro i mlado,
i umori majci Ibrahima.
Zao joj ga u groblje kopati.
Vec ga kopa u zelenu bascu.

Svako ga je jutro oblazila,
Jedno ga je jutro dozivala:
- Je l' ti tvrdo, Ibro, bez duseka?
Je l' ti nisko bez brusa-jastuka,
je l' ti zima bez kumas-jorgana,
jesu l' teske tahte lavorove?

Iz mezara nesto progovara:
- Nije, majko, tvrdo bez duseka,
nije nisko bez brusa-jastuka,
nije zima bez kumas-jorgana,
nit su teske tahte javorove,
vec su meni guje dodijale:
oci piju, u percin se kriju!
Kuni, majko, Omera berbera
Koji mi je percin ostavio!
Kazi, majko, mojim jaranima,
sto gledaju neka ne varaju,
jer su teske djevojacke kletve!

MORIJA U MOSTARU

Poranila Devla materina,
Poranila na studenu vodu.
Al na vodi od Boga morijo.
Govorila Devla materina.

Selam-alejk od Boga morijo,
Alejk-selam Devlo materina.
Progovara Devla materina.
A Bogati od Boga morijo,
dje si bila, sta si pomorila?
A Bogami Devlo materina
Ja sam bila u kolu Mostaru,
Pomorila i staro i mlado,
Rastavila i milo i drago,
Mlade momke kano sokolove,
Djevocice kano prepelice,
Nevjestice kano lastavice

Stari Mostar
 
KAD MORIJA MOSTAR MORIJASE

Kad morija Mostar morijase,
pomorila dizdareve dvore:
do dva brata na avliji kuplju,
dvije neve u zelenoj basci,
dvije seke pod bijelom kulom.
Kad starijeg brata ponesose,
pred njim dobra konja povedose;
kada mladjeg brata ponesose,
pred njim zelen bajrak razavise;
kad stariju nevu ponesose,
pred njom nose kutiju prstenja;
kada mladju nevu ponesose,
pred njom nose od zlata siniju;
kada dvije seke ponesose,
pred njim' nose orahovu granu,
i na grani ruho djevojacko.
Pratio ih ostario babo,
su dva scapa na avlinska vrata.
Ovo je stari govorio:
"Sretan li sam, milom Bogu fala!
Dva sam sina na vojsku spremio,
dvije neve u rod povratio,
dvije sceri svati odvedose,
kako babu oblaziti nece!"
To izusti a dusicu pusti,
i umrije ostario babo.

MORIJA NAJAVILA DJEVOJCI
DA CE JE UMORITI


Asikuje Mujo i Fatima.
Jednom su se kletvom zaklinjali,
da se oni privariti nece.
Al eto ti od Boga morije,
sve pomori i staro i mlado,
sve rastavi i milo i drago,
lijepu Fatu na vodici nadje:
"Lijepa Fato, lijepe vodice,
s bolesnika i rad umornika
i rad mene, mlade pomorije".
"Dje si bila, moja mila strina,
dje si bila pa se umorila"?
"Nije ovo tvoja mila strina,
vec je ovo od Boga morija".
Progovara glavita djevojka:
"Hoj morice, po Bogu sestrice,
nemoj mene mlade umoriti,
a ni mene a ni moga Muje".
"Da si mi se prije zamolila,
ne bi tebe mlade umorila,
a ni tebe a ni tvoga Muje.
Sinoc sam ti Muju umorila,
a sada cu tebe na vodici.
Nali' sudje pa ti hajde dvoru"!
Na vodi je zima uzimala,
a u dvoru glava zaboljela.
Ona idje svom bijelu dvoru,
ona veli svojoj miloj majci:
"Ster'mi, majko, mekahne duseke,
plaho me je glava zaboljela".
To izusti a dusicu pusti,
i umrije glavita djevojka.

GRADI GNIJEZDO PTICA LASTAVICA

Gnijezdo vila ptica lastavica
u Mostaru pod starom cuprijom.
Izlegla je devet lastavica.
To zaculo devet Atlagica,
lastavici gnijezdo oborise,
lastavici ptice pomorise.
Ljuto kune ptica lastavica:
"Ah, neka vas devet Atlagica,
svih vas devet kuga pomorila,
sto mi moje gnijezdo oboriste,
lastavice ptice pomoriste!"
Malo vrieme zadugo ne bilo,
udri kuga po seher Mostaru,
sve pomori, i staro i mlado,
a rastavi i milo i drago,
i umori devet Atlagica.

(Hamid Dizdar, Sevdalinke, Sarajevo 1944.)

1) Hazim Sabanovic, Bosanski pasaluk, Sarajevo 1959., str 142.
2) Hivizija Hasandedic, Spomenici kulture Turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980.
3) Hivzija Hasandedic, n.d. str. 187,
4) Hazim Sabanovic, Knjizevnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo 1973.
5) Husaga Cisic, Mostar u Herceg-Bosni, Mostar 1991.
6) Gajret, Sarajevo, 1. april 1929.
7) Munib Maglajlic, Antologija bosnjacke usmene lirike, Sarajevo 1977.
8) Husaga Cisic, n.d. str. 109.
9) Munib Maglajlic, n.d. str. 149.
10) Alija Nametak, Od besike do motike, Sarajevo 1970., iz pjesme "Smrt jedinice Hane" str. 180. i 181.
11) Alija Nametak, n.d. str. 184. iz pjesme "Morija najavila djevojci da ce je umoriti".

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Sead Hasanefendic - Pejzaz sa stablom i ruzicastim oblakom

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo