|
U ochima sunce,
ozareno lice,
chovjek iz Egipta,
zemlje svete ptice
– donio je dar
Roditelj je,
zna,
da i mlad i star,
voli sliku dobra.
Srce mu je Zlatno.
Crveno k’o nar.
Sadi drvo mira,
Koski Mehmed-pashi
pa da kroshnja dira
pticu shto se plashi,
a kad ezan stane
– da u lishc'u dahne,
kao vjetric' blag.
Zemlja pjeskovita
Shalje iz eona,
svoju dobru dushu
– pa je chovjek drag
kad stane na prag.
|