|
U očima sunce,
ozareno lice,
čovjek iz Egipta,
zemlje svete ptice
– donio je dar
Roditelj je,
zna,
da i mlad i star,
voli sliku dobra.
Srce mu je Zlatno.
Crveno k’o nar.
Sadi drvo mira,
Koski Mehmed-paši
pa da krošnja dira
pticu što se plaši,
a kad ezan stane
– da u lišću dahne,
kao vjetrić blag.
Zemlja pjeskovita
Šalje iz eona,
svoju dobru dušu
– pa je čovjek drag
kad stane na prag.
|