|
Ili dodatak jutarnjoj kafi s majkom
Parche uramljenog jutra na verandi
prohladno i vedrinom dishe.
Uz jutarnju kafu
pricham ti – majko – o snu bez kraja
kako me sirena tvoje generacije
hrani suvim ukljevama i pelinovim medom,
a meduza iz istog mora tvojih bora
dubljih od ponornice
odvrac'a od virova i razblazhuje vino
da, polupijan, ove stihove ne odam nikome.
Chak se i vechernji chaj od jabuke ohladio
a jutro na cimet mirishe.
Dok se izvinjavam shto te, na tren,
zamijenih meduzom i sirenom,
ti, umilnije od sirene, pjevushish neku
pjesmu na grchkom (iako ni rijech ne znash)
i pogledom kamenish kafu
pretvorenu u vulkanski mineral
strashnije od meduze, govorec'i –
Bozhe svemoguc'i, pozhuri da ne okasnish
na posao, zbog chega se izvinjavash
kad me, ni za tren, nisi zanemario.
Zashto si tajio ovu prichu
i od tebe skrivanu vjekovima.
U jutrima nakon toga
prichac'u ti – majko – o sportu, politici, zastavama,
govoric'esh o shivenju, glavobolji, golubici shto
cheka mladunca i krofnama sa dzhemom od shljiva
ali snove, lishene iluzija, zaobidjimo
da te inkvicizija greshnicom ne proglasi.
noc' 26. april 2007.
|