|
Chovjek kao oblak,
je jak.
Iz nichega se stvori.
Uzalud se bori.
Raste i vec'i je,
a prema nebu mal ostaje.
Raste, grmi,
sijeva, crni,
prijeti, kishi
i poslije svega
se stishi.
Nebo je plavo, neosvojivo.
Oblaka, kao da nije nikada ni bilo.
Chovjek kao oblak,
je jak,
a ipak samo zrak.
|