|
Sanjin Lugic' svoje teme trazhi u arhetipu, u junacima antichkog mita, u njihovim ”divljim” sudbinama da bi ih, zatim profiltrirao, kroz arhetip rafnog uzhasa, ”osvjezhen” u kolektivnoj svijesti nasheg naroda u sasvim nedavnoj proshlosti. Ta kolektivna svijest se pojavljuje u nachinu na koji se mitovi narativno transformishu i likovno oblikuju (”Ikar”, ”Sizif” itd.).
Razumljivo je da ovom sadrzhaju fovistichki pristup liniji i boji sasvim prirodno odgovara: divljina je zavladala svijetom!
Istina, ni u svom ”mirnodopskom” ciklusu Lugic' nije napustio fovizam boje i oblika preko kojeg se dva ciklusa ipak vezhu u jednu cjelinu. Samo to ovdje jeste samo fovizam boje i oblika, ekspresija bez ochaja.
Edvard Munk, slikar chuvenog ”Krika” i njegovih brojnih varijacija slikao je i fantastichno lijepe portrete fantastichno lijepih zhena.
Kod Lugic'a se ova dva elementa ponekad nadju na istoj slici, gdje se ”krik” boje i linije povezuje sa chudesnim primjerima zhenske ljepote, koji, dakako, nisu tradicionalno portretni, nego se pojavljuju kao neka vrsta zrachenja, ozrachja.
Zhena je uopshte slikareva opsesivna tema, ona je vezana za radjanje, za porodjaj, ali ne u onome socioloshkom, ”marksistichkom”, smislu: kao rob obnove svijeta, nego u renesansnom smislu: kao Madona sa djetetom transformisana modernim izrazom ali prisutna u nekoj vrsti blazhenstva ili pak snage – Vilendorfske Venere.
Blazhenstvo, dakle, mozhe da proizadje i iz fizioloshke, ”gadne”, prezentacije formi koje podsjec'aju na unutarnje organe, ali je ipak – blazhenstvo.
Zhena je kod Lugic'a chesto raspeta, ali ne u patnji, i ne na krstu, nego na slikarskom shtafelaju: dva oblika stvaranja i radjanja se medjusobno ispreplic'u. Ona se chesto pojavljuje u ljubavi s mushkarcem, ali je ta ljubav najrjechitija kad je s njima i trec'i chlan, dijete. Sagrada familia.
Sanjin Lugic' je magistrirao konzervaciju i restauraciju na Univerzitetu u Ljubljani. Glavni je konzervator i restaurator u Umjetnichkoj galeriji i suradnik na odgovarajuc'em predmetu na Akademiji likovnih umjetnosti.
To je oblast koja podrazumijeva disciplinu, preciznost, poslushnost koji se na ovim slikama chiste izrazhajnosti ne vide dok ne naidjemo na neke detalje izvedene sa fovistichkom snagom koji, medjutim, u sebi kriju ljepotu geometrijskog rasporeda.
akademik Tvrtko Kulenovic'
|