|
Pod uspavljujuc'im svjetlom
duguljaste kutije,
olovka topla, a pogled je stran,
kuda i kako kroz maglu putujem
ne znam ja kamo, nit’ zhelim da znam.
Mutna al’ topla lopta me prati
mozhda bar ona put ovaj zna.
Zhuti se s neba, kraj mene sjeda
nosi sa sobom oblak mi slan.
Za ruku uhvati mjesec
umotaj u papir i okachi na zid,
budi kao oblak – prati ga svud.
Mozhda ti pokloni ljubav
i zauvijek ostane pun.
Mostar, 3.2.2007.
|