|
Pogled prestrashenog pticheta
A dusha
I ruke
Shiroke kao stepa.
Smori je ova horda Saric'a,
Kad se
Ljeti
Okupi u nashoj staroj kuc'i.
Svima da ugodi,
Ona bi da skache,
Da viche,
Da nutka,
I tu bash se
Katkad
Zhestoko sklapimo.
Jer,
Oboje znamo
(ja bolje od nje –
sa strane se uvijek bolje vidi),
Srce je srce,
A noge su noge,
I one starce ne slushaju.
A za to,
Da nas predobro ugosti,
i zhivi
Cijele joj preduge godine.
Vrat me josh dugo peche od njenih suza
Na odlasku.
I danima, u novom domu,
Chuvam tu zadnju majicu,
Mokru od njenih
Zadnjih
Zhalosnica.
|