|
Ne može se čovjek oteti dojmu daje sve po završetku rata sustavno i namjerno uništavano od preživjele privrede kako bi se kao spas u bezizlazu ponudila izgradnja postrojenja kakvih mi u Bosni ionako već imamo previše, a industrije uopće nemamo (sve su nam satrli) pa tako struju, koje imamo previše, izvozimo a neka od tih postrojenja, premda su na našoj teritoriji rade za susjedne zemlje Srbiju i Hrvatsku. I nikom ništa, jer se sve to prećutno dozvoljava uz blagoslov političara kojima je to eto babovina pa mogu raditi sa tim što god hoće.
Posljednjih mjeseci ove godine u BiH se vodi po drugi put Bitka za Neretvu (1943. godine Tito je dobio Bitku na Neretvi za spas 6.000 ranjenika), evo, poslije 63 godine ponovo se bije Bitka na Neretvi, tačnije za Neretvu, koju dušmanski napadoše strani kapitalisti uz pomoć domaćih izdajnika za izgradnju hidroelektrane. Sve je krenulo još prije 7-8 godina, ispod pulta se donose projekti i dodjeljuju koncesije krijući sve od javnosti kao zmija noge, strahujući od suda javnosti i moguće reakcije.
Na svu sreću, naša javnost se zdušno podiže u boj protiv ovih bogohulnih ideja čija bi realizacija označila naš brzi nestanak i to na rate povećanjem vlage i magle u zraku, uništenjem prirodne sredine koja bi se mogla upotrijebiti i za turizam, ta nova brana na zelenoj ljepotici bi bila svojevrsna eko bomba koja bi mogla otpuhati sve pred sobom do Mostara. Takvih još 7-8 hidrocentrala na ovako malom prostoru bi definitivno poremetilo klimu. A svu tu silnu vlagu i maglu bi još zakadili otrovnim dimovima iz visokih dimnjaka isto toliko termocentrala. Ono što je najskuplje i najcjenjenije svugdje u svijetu, kod nas je potpuno ignorisano: zdrava životna okolina, čist zrak, pitka voda, nezagađeno tlo, samoobnavljajuće šume, obilje rijeka, jezera, potoka, izvora pitke, tople i mineralne vode, idealni uslovi za razvoj zimskog turizma, ribarenja, planinarenja, lova…
Ono što se svugdje u svijetu već odavno prestalo praviti jer su se uvidjele pogubne posljedice takvih postrojenja koja se nigdje u svijetu ne mogu ni pomisliti podizati iznova, pa hajde da se to utrapi najvećoj koloniji u Evropi – izmrcvarenoj BiH.
E, pa neće ići tako lako kao što su bolesne glave zamislile.
Uvaženi profesor Sulejman Redžić stavi svoj um i znanje u novoj Bi(t)ci za Neretvu. On svojim naučno-popularnim stilom i jezikom vrsnog esejiste najviša naučna (sa)znanja nam prenosi poetskim jezikom natopljenim srcem, dušom, umnošću. To je istinski ambasador, pobornik ali i zaštitnik naših Bogom datih prirodnih ljepota. Pridruži mu se i još jedan velikan i patriota Nisvet Džanko sa svojom Pozitivnom geografijom, znatan broj časnih novinara, poljoprivrednika, turističkih radnika, proizvođača zdrave domaće hrane, stočari, ekolozi, književnici, kao i ostali mnogobrojni građani, koji su ostali pri čistoj pameti i svijesti poslije svega što nam uradiše.
Dakle, razvojni program da, ali ne po svaku cijenu, jer ovdje je u pitanju nešto što jednostavno nema cijene, a to su ljudsko zdravlje i priroda. Ovo dvoje kad se jednom izgubi, više se nikad i nikom ne vraća.
Pa pogledajmo samo šta se dešava sa klimatskim promjenama u Svijetu i kako nam priroda uzvraća udarce koje joj već predugo nemilosrdno zadaju. Stoga, dragi naši građani, ako izgubimo Bitku za Neretvu, izgubit ćemo i cijeli rat za nas i naše buduće naraštaje koji nam to nikad ne bi oprostili, jer izgradnja hidro i termoelektrana bi bila konačni
EPITAF za BiH
i sve njene građane.
13.12.2006. g.
Viktor Dundović
|