|
Grupa altruista iz Gračanice sa Hamdijom Kujundžićem na čelu, prije deset (10) godina, osnovala je Društvo za psihosocijalnu pomoć i razvijanje dobrovoljnoga rada Osmijeh Gračanica. Iz samog naziva društva i odrednice njegove djelatnosti vidljive su namjere i jasni ciljevi. Jedan ratom srušen i u svim opcijama devastiran svijet vapio je za svim vrstama pomoći. Dječiji svijet pun strahova i frustracija, izgladnio i namučen, posebno. Općina Gračanica dala je na korištenje prostor u suterenu objekta Lamele i zemljište za izgradnju novoga objekta, a osnivači i članstvo dali su se na posao te sopstvenim snagama izgradili objekat u koji će već ove jeseni biti smješten veliki broj psihosocijalnih programa društva Osmijeh. Njihov rad i ukupne rezultate mogli bismo izložiti tek u vrlo obimnoj knjizi.
Društvo je okupilo i kontinuirano radilo sa velikim brojem mladih ljudi, koji su, bez sumnje, trebali i tražili psihosocijalnu pomoć, kako bi poslije strašnoga rata normalizirali svoje osjećanje života i prepoznali mjesto i ulogu u društvenom miljeu, nastavili školovanje i počeli normalno živjeti. U društvu su naišli na razumijevanje i dobili potrebnu psihološku i socijalnu pomoć i podršku. Dobili su priliku da putuju, da budu uključeni u najrazličitije radionice kako bi artikulirali svoje želje i inventivno-kreativne mogućnosti, kako bi se dokazali sami dokazali sebi i osnažili svoje samopouzdanje.
U društvu su obavljeni vrlo značajni organizacijski i stručni poslovi izrade projekata i programa, te iznalaženja finansijskih sredstava za njihovu realizaciju. Organiziran je veliki broj seminara i savjetovanja radi stručnog usavršavanja nastavnog osoblja u osnovnim i srednjim školama, ali i pribavljanja i distribucije svake vrste pomoći za osposobljavanje prostora u obdaništima, školama i fakultetima, od stakljenja u ratu polupanih prostora, njihove adaptacije, edukacije nastavnog osoblja pa do nabavljanja kompjutora, učila i literature. Najveća pažnja poklanjana je djeci sa posebnim potrebama te starima a potom i uporedo, organiziranju Savjetovališta za starije osobe i Savjetovališta za djecu, omladinu i porodicu, za čiji rad su organizirani i osposobljeni volonteri, a potom i starije osobe koje su se uključivanjem aktivirale.
Rezultati rada društva su takvi, da su se predstavnici Društva za psihosocijalnu pomoć i razvijanje dobrovoljnog rada Osmijeh Gračanica po pozivu, pojavili i kao predstavnici volontera iz Bosne i Hercegovine u Međunarodnoj organizaciji za podršku volonterizmu (IAVE), te Europskom Volonterskom Centru (CEV).
|
Hilmija Tikveša: Most u Rogotinu
|
|
Neposredan povod ovome progovoru jest, dio izdavačke djelatnosti, tj. dvije najnovije, ovogodišnje publikacije koje se pojavljuju u izdanju društva Osmijeh Gračanica: Savjetovalište za starije osobe (vodič, prikaz primjera iz prakse) i Moć osmijeha i lijepe riječi (stariji ljudi za sebe i brži razvoj njihove zajednice – zbornik radova). Priređivači prve publikacije su Hamdija Kujundžić i Vahida Huzejrović, a druge Hamdija Kujundžić koji je osnivač društva Osmijeh i njegov prvi predsjednik.
Zašto pomenute publikacije smatramo značajnim i vrijednim ovako dugačkog uvoda i potom riječi o njima?
Riječ je o tome da se u strašnom ratu 1992.-1995. godine, ne samo dogodio strahovit zbir zločina i osobnih tragedija, već da se srušio sistem u kojemu su ljudi uspijevali funkcionirati kao društvena i od društva podržavana bića. Potom, i deset godina kasnije, taj sistem nije dobio nikakvu zamjenu u niovu koji bi brinuo o čovjeku, čak i o boračkoj populaciji, ratnim vojnim invalidima i civilnim žrtvama rata. Sve se odvija u nivou palijativnih mjera koje trebaju spriječiti socijalne tenzije i potencijalne nemire. Ustvari, tip društva koje se izgrađuje, trebao bi funkcionirati sasvim drugačije od prethodnog. Riječ je o građanskom, civilnom društvu, u kojem je neusporedivo više nego ranije: čovjek upućen na čovjeka, a potom i znatno manje, ali svakako direktnije na jasno profilirane i funkcionalne institucije.
Dakle, taj za sada očigledan prostor društvene nebrige za čovjeka, društvo treba pokriti drugačijim ljudskim odnosima i komuniciranjem među ljudima. Ustvari, ljudi se moraju sami organizirati za ostvarivanje svojih prava i potreba. Naime, samo tako mogu izraziti svoje potrebe, a potom ostvariti i dobiti primjernu vrstu pomoći i podrške od svoje organizacije i društveno institucionaliziranih oblika.
Iskustva društva Osmijeh Gračanica izložena u Vodiču kroz Savjetovalište za starije osobe, neposredno uvode starije ljude u Program jugoistočne europske mreže, sasvim u skladu s glavnim ciljevima projekta, metodama implementacije i opcijama finansiranja. Savjetovalište za starije osobe prvi je i osnovni oblik pomoći starijima, a koji se odvija i dešava individualno u Centru i na terenu, telefonski i preko medija, tj., u skladu s Međunarodnim planom mjera u vezi sa starenjem, koji je utvrđen u Madridu, 2002. godine i o kojem postoji i Berlinska deklaracija, također iz 2002. godine, a koji se od strane relevantnih institucija u našoj zemlji, uopšte ne poštuju.
Vodič kroz Savjetovalište za starije osobe objavljen je u 1.500 primjeraka.
|
Elma Alić: Ilustracija
|
|
Rad sa starijim osobama i postignuti rezultati u društvu Osmijeh Gračanica, u svakoj recepciji i opservaciji su impresivni. Kao iz potpune tmine, izranjaju živi ljudi u trećem dobu zajedno sa svojim problemima. Riječ je o ljudima koji su na margini svakog, a tako i društvenog utjecaja. Riječ je o ljudima koji su svojim godinama, silinom ratnih događanja i bezobzirnošću društvene transformacije, sasvim nepravedno izbačeni iz društvenih tokova, ostavljeni na milost i nemilost opće socijalne bijede i u prostoru življenja od beznačajnih mirovina i eventualne podrške u vlastitoj obitelji ili komšiluku.
Organiziranje volontera za pomoć starijim osobama, a potom uključivanje starijih osoba i njihov rad, rezultirali su fascinantnim iskustvima koja podržavaju ideju o projektu i njegovoj realizaciji. Uključeni u projekat Stariji ljudi za sebe i brži razvoj njihove zajednice, stariji ljudi su de facto postali oni koji ne čekaju bolja vremena, već oni koji ih žive – organizirani u grupe za samopomoć.
Tako su ljudi koji više nisu imali koga ni pozdraviti, kojima niko nije dolazio na vrata, u kuću ili stan, postali ljudi koji razgovaraju međusobno, ljudi koji imaju dragocjeno životno iskustvo, znanja i vještine iz najrazličitijih oblasti, ljudi kojima se vraća životni smisao, samopoštovanje, životna vedrina.
Knjiga Moć osmijeha i lijepe riječi, zbornik mentorskih, volonterskih i osobnih iskustava starijih osoba, na preko 450 strana donosi širok dijapazon dokaza svake opravdanosti organiziranja za rad sa starijim osobama i nedvosmislenost potrebne društvene podrške, jednako, kao i očiglednog prisustva ljudske populacije koja je na svojim plećima iznijela svaki teret mučnih vremena.
U ovoj knjizi, duboko i snažno, humanistički nadahnuta je svaka riječ. Ova knjiga je prijeko potrebna informacija u svakom društvenom nivou, među mladima, sredovječnim i starijim, u političkim organizacijama i instancama organizirane vlasti, ali u medijima i ponajprije. Iskustva koja objedinjava ova knjiga, mogu pridonijeti humanizaciji društva u cjelini, a posebno u jednom društvenom nebrigom zapostavljenom prostoru života i prema ljudima koji su nam i osobno veoma dragi. U prostoru, u kojem ćemo se koliko sutra, naći i sami.
Knjiga je objavljena u 2.000 primjeraka, a uz izdavački poduhvat stali su: Europska unija, Slovenska filantropija iz Ljubljane i partnerska organizacija Viktorija, iz Kragujevca.
Svjesni veličine i značaja pitanja koja tretiraju ove dvije knjige, a imajući u vidu kako ćemo i ovim tekstom probuditi dodatni interes, donosimo podatke o e-mail adresi i naziv internet stranice društva Osmijeh Gračanica, kako bismo za one koji to žele, omogućili i dodatne informacije:
www.osmijeh.ba i osmijeh@bih.net.ba
Rujna/septembra, 2006.
|
|
Zadnja izmjena: 2007-01-06
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|