|
Neki ljudi hrane ptice jutrom.
Vidim, bacaju im mrvice na plochnik.
Vrapci i golubovi zadovoljno jedu.
Mi ne hranimo ptice.
Moja djevojka i ja.
A susjedi nas ne pozdravljaju.
Jer, izgleda da smo chudni.
Pored nasheg prozora raste drvo lipe.
Na njemu se skupljaju insekti.
Ljeti komarci i muhe zimi noc'ni leptiri.
Svaki dan promatram,
Ili bar u prolazu ugledam:
Vrabac lovi insekte.
Trudi se, sakriva, skakuc'e
I na posljetku se nahrani.
Da nema vrabaca insekti bi pojeli drvo.
Jedno po jedno i na kraju prevladali.
Tada bi mi, ljudi, unishtili kukce insekticidima.
Znam, mi nec'emo u zhivotu hraniti ptice.
Moja djevojka i ja.
Nec'emo bacati stari kruh.
Napravit c'emo przhenice od njega.
Popiti chaj i zhivjeti u tranziciji sretno.
Bit c'emo prijatelji s ljudima.
Ipak pozdravljati susjede.
I nec'emo kupovati svoju savjest
U nevinom pogledu ptica.
|