|
Pokojna Dušanka, sa kojom se danas opraštamo, bila je, po svojim osnovnim osobinama, pravo oličenje svoga brata Duška. Iz obitelji Znaor potiče veličanstveni lik pravde i prava imenom advokata Pere Znaora, Dušankinog vjernog supruga. Dušanka i Pero su te divne ljudske osobine prenosili na najmilije i najbliže: Dušankinu sestru Kseniju, sina Maria, kćerke Snježanu i Suzanu, unuke Davida, Laru i Karin, praunuke Mie i nevjeste Karmen i Kristinu. Vrijednosti ljubavi i dostojanstva, istine i pravde Dušanka i Pero prenosili su na sve koje su poznavali i sa kojima su prijateljevali.
Teško je biti objektivan i izraziti osjećanja i najbliže rodbine prema pokojnoj Dušanki. Jer, radi se o brojnim ličnostima brojnih internacionalnih porodica kao što su: Ćapin, Znaor, Amorosini, Đurasović, Janjić, Gomez, Bošković, Borovina, Mikulić, Tilimbat, Matković, Bušić i druge.
Dušanka je rado putovala, najčešće sa kćerkom Snježanom i zetom Milanom-Mitom Đurasović. Njeno posljednje ovozemaljsko putovanje bilo je u Tursku, gdje se i preselila u vječnost. Okončala je svoj život onako kao i više desetina izbjeglica iz njenog rodnog Mostara, a znam da su mnogi od njih sahranjeni i na ovom groblju. Dušanka im se pridružuje neokaljana obraza a duše široke, čiste i plemenite.
Bezumna ratna stradanja devedesetih godina 20. vijeka njenog Mostara – grada kojeg je najviše voljela – Dušanku vodi najprije u Dubrovnik, zatim u Sarajevo, Beograd i mnoge druge gradove sve do Turske. Borba za život izbjeglice čiji je Dušanka tipičan predstavnik, vodi na neprekidno putovanje. To uz pomoć našeg nobelovca Ive Andrića, možemo izraziti aktuelnim novogovorom brendom izbjeglištva: Ptice umiru pjevajući a izbjeglice putujući.
Na ovu sahranu pokojne Dušanke došli su njeni brojni prijatelji i poštovaoci. Oni koji nisu mogli putovati, poslali su izraze dubokog saučešća i iskrenog saosjećanja što se snažno doimaju svakog ko ih pročita. Obitelj Stevović iz Zagreba poručuje da sjećanja na Dušanku ”ne mogu zastariti i da nikada ne gube na vrijednosti”. Zato je ”ova divna žena zaslužila da mirno i trajno obitava među zvijezdama”. Za sadržaj oproštajnog pisma italijanske porodice Daniele Menichelli i dr. Lorenca Bianchi iz Bolonje, prevodilac ovih poruka Ivona piše da ”nikada nije pročitala i prevela ljepše i istinosnije kazivanje o umrlom”. A rezime ovih poruka mogao bi da glasi: ”Svi smo mi ne samo tijelo već i duh. Zato će Dušanka trajno živjeti u našim srcima”.
Neka je vječna slava i hvala, neka je zemlja laka, a put prema zvijezdama trajno otvoren Dušanki Ćapin-Znaor, koja vječno ostaje u našim srcima.
|