|
Preda mnom je jedna od novijih knjiga pjesama gdje Meho Barakovic' nastoji da, tu prikrivenu ljubav za rodnom grudom, iskazuje u knjizi pjesama pod naslovom ”Stockholm iznutra”, koja je sachinjena na dva jezika: njegovom maternjem jeziku, ali i na jeziku nove domovine, Shvedske! Ovo dvojstvo unosi izvjesnu ljubav prema novom zavichaju, ali i prema onome kraju gdje je ”prve stihove zapiso”. Knjiga ima ove sadrzhaje: Mozhda; Jednom; Sve se to dogadja u krugu; Stockholm iznutra. Na ovih 144 stranica, nash pjesnik je nastojao da, u dva jezika, iskazhe svoju zahvalnost Shvedskoj i njenom jeziku. Ali, za obichnog chitaoca, koji, bar donekle, zna za zlu sudbinu Mehe Barakovic'a, i josh mnogih njemu slichnih, onih koji su kao i Meho Barakovic', zbog zle sudbine, morali da napuste svoj rodni kraj i da utochishte trazhe daleko na Sjeveru. A bila je ljudska sudbina da nadju ne samo Sunce pod nebom, nego, i uz to, zajedno sa krovom nad glavom, da ih taj novi zavichaj, primi kao nekog od ranije znanog, da mu uz hljeb pruzhi i posao. Takav posao koji mu je omoguc'avao da, uskoro, pochne sam sebi privredjivati. Pa, i pored sve ljubavi koju iskazuje, u ovim pjesmama provlachi se kao jedna nit zhal za minulim danima. Tako u pjesmi ”Nisi mi to trebala rec'i” prvi stihovi glase:
Da starim
da mi osim Kose sijedi i dusha
da c'u mozhda i umrijeti na sjeveru Evrope
u nekim shvedskim hladnoc'ama.
Tu se vidi, i osjec'a, zhal za toplim krajevima koje je, ne svojom voljom, morao da napusti. U jednoj drugoj pjesmi, u pjesmi ”Stockholm, nekoliko stihova”, opet u prvim stihovima chitamo:
U Stockholmu
u Gradu koga zaljubljeni s razlogom zovu
i dozhivljavaju
kao Sjevernu Veneciju…
pa pored toga, pored naziva Sjeverna Venecija, gdje, sasvim sigurno, to je za Shvedjane, za one koji su tu rodjeni, sasvim dobar naziv, nash pjesnik produzhava svoju pjesnichku misao
ja nisam mogao da Naslutim i Razumijem,
josh u produzhetku pjesnik nastavlja:
U Stockholmu
u Gradu koji ima svoja Dnevna
i vidljiva
i svoja Noc'na nevidljiva
Chudesa
ja nisam mogao izac'i iz Sebe…
on nije bio u stanju da nekoga mozhe dochekati. To je onaj bol koji se preplic'e i sa Sjevernom Venecijom, ali, koji je mnogo jachi od svih tih dobrina – to je pjesnichki bol koji je obiljezhje cijele ove knjige. Kao bol koji prozhima pjesnika, dolazi uzdah iskazan stihovima:
Vrijeme protiche
Behar i u ochima ishchezava
sve mi postaje daleko i hladno
…
Nisam se trebao josh probuditi
mozhda bi Crnina bila podnoshljivija…
u pjesmi ”Nisi mi to trebala rec'i”.
|