|
kako mi je riječ odsječena
u bujici nadošle inspiracije potekla
sa izvora i dovišta pradjedova
na koljenim cupkana i huckana, da ojača
porasla i samu je sebe prerasla,
uvojke garave pustila k’o djevojka
omamljena, mrežu oko sebe napravila
u budžaku neninog kufera se skrila
stih neki, da se zavuče u njeg, sve prežala
da perom guščim jal’ kalemom kakvim
bude nakalemljena i ovjekovječena
da ne bude više u čekmedžu zaključavana
da iz lahke rijeke pamćenja insanskog
bude izvučena k’o utopljenik neki
čekala i dočekala
aman Jarabi, domaćina svog – mene.
|