|
Osim po bogatstvu i ugledu Kajtazi su bili poznati i po uchenosti koja se njegovala u ovoj porodici pokoljenjima. Najugledniji alim ove porodice je hadzhi-Mahmud Arif-efendija Kajtaz koji je visoko obrazovanje stekao u Istanbulu, a onda se vratio u svoj Mostar i svoje znanje prenosio mladima, bez ikakve materijalne nadoknade. Ostali alimi iz porodice Kajtaz, o kojima ovdje pishemo, bavili su se kaligrafijom i prepisivanjem orijentalnih rukopisa.
Muhammed-efendija Kajtaz
Muhammed ibn Ahmed ibn al-hadzhdzhi Muhammed Kajtaz-zade kaligraf i prepisivach rukopisa iz Mostara iz 18. stoljec'a. Rodjen je u uglednoj i imuc'noj mostarskoj porodici Kajtaz, vjerovatno oko polovine 18. stoljec'a. Pretpostavljamo da mu je otac upravo onaj Ahmed Kajtaz koji je umro 1814/15. godine i ukopan u Sharic'a haremu u Mostaru, a djed vakif jedne mostarske dzhamije. Nad Ahmedovim mezarom i danas postoji kameni nishan sa ulemanskim turbanom na kome je slijedec'i tarih na turskom jeziku:
Godina 1230. (1814/15.)
O (Bozhe) koji mnogo prashtash grijehe.
Merhum Ahmed, sin Muhammed-efendije Kajtaza.
Fatiha!
Djed mu hadzhi-Muhammed-efendija pripadao je svakako ulemi, jer je tako oznachen i na pomenutom nishanu.
Nash kaligraf Muhammed-efendija je, sigurno, zavrshio neku od mostarskih medresa, a shta je kasnije radio, nije nam poznato. Poznavao je arapski i turski jezik. Bavio se prepisivanjem rukopisa, a jedan od njih se nalazi u Gazijinoj biblioteci u Sarajevu, R-6999. Rijech je o djelu Hall asrar al-ahyar ‘ala i’rab izhar al-asrar, autora Husejna ibn Ahmeda Zejni-zadea al-Bursewija (u. 1755), a predstavlja komentar Al-Birgiwijeva djela Al-Izhar al-asrar iz sintakse arapskog jezika. Ovaj je rukopis Muhammed ibn Ahmed Kajtaz prepisao u Mostaru 1206 (1791/92). godine, na 320 stranica srednjeg formata, lijepim nasta’lik pismom. Tekst je pisan crnom, a komentirani dio crvenom tintom. Na posljednja dva lista su izvodi iz razlichitih djela pisani rukom prepisivacha. Papir je prljavo-bijel, tanji, a povez kartonski s kozhnim hrbatom. Na prvom listu prepisivach se potpisao i kao vlasnik rukopisa, a tu je i otisak njegovog pechata. Rukopis je iz biblioteke Hivzije Hasandedic'a.
Fadil-efendija Kajtaz
Fadil-efendija Kajtaz, sin Dervisha Omera, brat hadzhi-Mahmuda Arifa, mostarskog muderrisa, rodjen je pochetkom 19. stoljac'a u uglednoj i imuc'noj mostarskoj porodici Kajtaz. Ne znamo da li je shkolovanje dovrshio u Mostaru ili je i on, poput brata, ishao na studij u Istanbul. Ne znamo ni chime se, nakon shkolovanja, bavio. Poshto je bio materijalno zbrinut ni on se nije morao baviti ulemanskim pozivom osim iz lichnog zadovoljstva. Volio je knjigu i s njom drugovao. Poznavao je sva tri orijentalna jezika. Spada u red znachajnijih mostarskih kaligrafa i prepisivacha rukopisa. Prepisivanjem rukopisa bavio se najmanje 20 godina. Sachuvani rukopisi su mu na arapskom i perzijskom jeziku, a jedan od njih je Bulbulistan nasheg Fevzijja Blagajca. Evo njegovih rukopisa onim redom kako su nastajali:
- Ta’rifat (Definicije), djelo iz leksikografije, na arapskom jeziku, a predstavlja tumach manje poznatih rijechi iz Kur’ana, poredan po alfabetu, autora Seyyida Sherifa al-Dzhurdzhanija. Rukopis je ispisan nevokaliziranim arapskim pismom na 304 stranice srednjeg formata. Na marginama ima biljezhaka. Papir je bijel, a korichenje tvrdo.
- Kao drugi rukopis ovog kodeksa ispisana je istom rukom popularna kasida o pobozhnosti Al-Qasida al-Munfaridzha, autora Jusufa ibn Muhammeda ibn Nahvija. (Ova pjesma se pripisuje i drugim autorima, ali preovladava mishljenje da joj je autor Jusuf ibn Muhammed). Kasida je takodje na arapskom jeziku, a ispisana je na svega nekoliko stranica, na isti nachin. Na 152. listu biljeshka: prepisao Fadil Kajtaz, sin Dervish-efendije iz Mostara 1250 (1834). godine. Rukopis se chuva u Orijentalnoj zbirci Provincijalata franjevachkog samostana u Mostaru, R-157.
- Bulbulistan (Vrt slavuja), prozno-poetsko djelo, pisano po ugledu na perzijske klasike, nasheg Fevzija Blagajca, na perzijskom jeziku.
- Keshf al-qina ‘an wedzhh as-sima’, sufijsko djelo o opravdanosti plesa, autora Ahmeda ibn Omera al-Ansarija, na arapskom jeziku. Oba ova djela prepisana su 1854. godine, lijepim nash pismom, a sachinjavaju jedan kodeks koji se chuva u Orijentalnoj zbirci HAZU u Zagrebu, br. 1232.
Hadzhi-Mahmud Arif-efendija Kajtaz
Hadzhi-Mahmud Arif-ef Kajtas-zade al-Mostari, muderris, sin Dervisha Omera, rodjen je u Mostaru oko 1815. godine. Njegov otac Dervish Omer Hulusija Kajtaz ubiljezhen je kao vlasnik rukopisa R-38 koji se danas nalazi u Zbirci orijentalnih rukopisa Provincijalata hercegovachkih franjevaca u Mostaru. Nakon pochetnog obrazovanja u Mostaru, pred muftijom Sarajlic'em, Mahmud Arif-ef. odlazi na studije u Istanbul oko 1837. godine. Bio je shkolski drug sa prvim bosanskim reisom Mustafom Hilmi-ef. Hadzhiomerovic'em, a kasnije bio profesor reisu Sharcu i Ali Fehmi-ef. Dzhabic'u, najchuvenijem mostarskom muftiji. Nakon dugogodishnjeg naukovanja u Carigradu i uzimanja idzhazeta vrac'a se u rodni Mostar. Kako je bio imuc'an i neovisan chovjek nije mario za polozhajima. Odabrao je jednu grupu softi iz svih mostarskih medresa i doveo ih do idzhazeta 1878. godine. Kada je austro-ugarska vojska okupirala Mostar te iste godine, bio je osumnjichen da je medju organizatorima otpora, pa je bio u zatvoru oko tri mjeseca, a onda amnestiran. Radilo se o tome da ga je privremena narodna vlada u Sarajevu bila imenovala za mutesarrifa umjesto ubijenog Hulusi-pashe. Pred njim su uzeli idzhazet: hadzhi-hafiz Sulejman-ef. Sharac (reisu-l-ulema), Dervish-ef. Ljuta, Hasan-beg-ef. Lakishic', hadzhi-hafiz Muhammed-ef. Ridjanovic', Hamza-ef. Puzic', Ali Fehmi-ef. Dzhabic' (lider Pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju), Agan-ef. Kojic', hadzhi-Agan Shevki-ef. Dvizac, Jusuf-ef. Kajtaz, Smail-ef. Balic', Mustafa-ef. Hadzhimahmutovic' i hadzhi-Mehmed-ef. Hamzic'. U Arhivu Hercegovine chuvaju se tri idzhazetname iz pomenute godine koje je Kajtaz uruchio Ibrahimu Dervish-efendiji Ljuti, Jusuf-efendiji Kajtazu i Aganu Shevki-efendiji Dviscu. Idzhazetname Dviscu i Ljuti Kajtaz je sam ispisao kaligrafski. Ljutina idzhazetnama ima 14, a Dviscova 8 stranica. Ispisane su lijepim, nevokaliziranim ta’lik pismom na arapskom jeziku, na svijetlo-zhutom papiru srednjeg formata, bez poveza. Ispod potpisa je pechat u kome pishe Mahmud Arif.
Bio je izuzetno dobar kaligraf i plodan prepisivach rukopisa. Prepisivanjem rukopisa bavio se punih 30 godina. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci se chuva jedna medzhmu’a (R-3620) od devet djela, osam od njih prepisao je Mahmud Kajtaz, 1264. i 1265. h. odnosno 1847/1848. godine. Djela su na arapskom, iz fikha, stilistike, gramatike, disputacije. Evo nekih od tih rukopisa: Mirqat al-wusul ila ‘ilm al-usul, autora Mula Husreva; Matn al-’alaqa, autora Mahmuda al-Antaqija; Fara’id al-fawa ’id, autora Abu al-Kasima as-Samarqandija al-Laysija; Hulasa al-afkar fi al-vad, neutvrdjenog autora i druge. Sva su ova djela prepisana izuzetno lijepim i sredjenim ta’lik pismom. Rukopis mozhe posluzhiti kao uzor lijepe i precizne kaligrafije. Medzhmu’a je srednjeg formata, sastoji se od 136 stranica, tekst je pisan crnom tintom, istaknute rijechi i neki znakovi crvenom, a samo poneka naglashena rijech srebrnom bojom. Ispod jednog rukopisa Kajtaz se potpisao punim imenom, a ispod ostalih naveo godine prijepisa.
Imao je vrijednu kolekciju rukopisa od kojih su neki stigli i u Gazijinu biblioteku. Hadzhi-Mahmud Arif-ef. Kajtaz umro je u Mostaru 23. decembra 1897. godine gdje je i ukopan. Nosio se kao Arap iz Medine sa bijelom dzhubbom, bijelim sarukom i zhutim cipelama. Bio je veoma uchen alim, jedan od najuglednijih iz mostarske proshlosti.
Spadao je i u mostarske hajir-sahibije. On je negdje pred kraj svoga zhivota iz temelja obnovio Tabachicu dzhamiju u Mostaru i obnovio arabeskni dekor u njoj.
Od ostalih alima iz porodice Kajtaz treba istaknuti Jusuf-efendiju Kajtaza koji je, sa josh nekoliko istaknutih mostarskih alima, od Mahmud Arif-efendije Kajtaza 1878. godine dobio idzhazetnamu. Nema podataka chime se Jusuf-efendija nakon toga bavio.
____________________
(Rukopisi R-6999, R-3620 Gazijine biblioteke; Hasan Nametak: Mostarske dzhamije i njihovi vakufi; Novi behar, Sarajevo 1937., br. 20-22, str. 272; Hivzija Hasandedic': Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Provincijalata hercegovachkih franjevaca u Mostaru, Mostar 1961., str. 11, 43-44, rukopis; isti: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine, Mostar 1977., str. 32; Salih ibn Mehmed: Mostarska ulema u 19. i na pochetku 20. vijeka, Glasnik VIS-a, Sarajevo 1967., br. 11-12, str. 539-540; Kasim Dobracha: Katalog GHB, sv. 2, Sarajevo 1979., str. 79-80; Mehmed Mujezinovic': Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine III, Sarajevo 1982., str. 247; Muhamed Zhdralovic': Prepisivachi djela u arabichkim rukopisima II, Sarajevo 1988., str. 275-276, 301-302; Zejnil Fajic': Katalog GHB, Sarajevo 1991., sv. 3, str. 278; Mustafa Jahic': Katalog GHB, sv. 6, London-Sarajevo 1999., str. 376, 437; Ahmed Mehmedovic': Leksikon nashe uleme, rukopis).
|