Sada kad te gledam izvan jave
sve shto si bila zhivi u meni
ljulj djetinjstva uz talase plave
shto me prate u zhivota sjeni.
I kad mi se gubish u daljini
u noc'i mi zasjash u vedrini.
Sve mi se chini kad napnem ushi
shum ti chujem i kad sam daleko
izvorom shto puni se u dushi
trenom svakim vidim lice neko.
Bez tebe sam zhedan josh vishe
travka shto vapi za kapljom kishe.
Zaplela si zamke mi u slutnje
iz niti shto se gube u pjeni
izmijeshala strasti i zhudnje
izvlachila zlatnu nit u zheni.
Mladost kad se prosula u zhelje
vodenice shto i dalje melje.
Mlinara koga prozhdrla voda
kad su tvoja nestala krila
on i dalje u sjec'anju hoda
i s njim josh brodarica vila.
Svaki tren zhivota poljub minute
trag je strasti s usne skinute.
|