On je chovjek od crvene zemlje
On je Adam
Adam koji je nachinjen od zemlje
On ne poznaje svoju sudbinu
I shto je, na kraju krajeva,
Uopc'e sudbina?
Ovaj Adam c'e preuzeti odgovornost
Za sve svoje Jude i Kaine
Za sve lude i mudre djevice
Ovoga Adama nitko nec'e chekati
U noc'i sa uljanicom pred vratima
Niti c'e pod njegove noge prostirati
Svoje haljine i palmine grane
Kada bude ishao ulicom nekog
Bilo kojeg grada
I kada dodje pokupiti sve svoje
nezasluzhene
I zasluzhene aplauze i poljupce
Hoc'esh li doc'i i baciti kamen na njega
Chovjeka od crvene zemlje
Kao i svi drugi koji misle
Da imaju sve odgovore i da su vec'
Postavili sva pitanja
Ti znash da to nije istina
Adame koji se vrac'ash u crvenilo
Na papirusu tvoje kozhe upisane su
Putanje planeta i ptica
U tvojim ochima koje se vrac'aju u kishu
Sve boje i svi kristali
U tvojoj kosi koja se vrac'a u travu
Semantika shuma
Chovjeche od zemlje
Sjeti me se kad se vratish
U crvenilo svoje.
U Mostaru, 1. srpnja 2006.
|