Među takve knjige spada nesumnjivo i ”Historija novinarstva i medija u Bosni i Hercegovini”, autora dr Šemse Tucakovića, profesora na Odsjeku za žurnalistiku Fakulteta političkih nauka. Riječ je o prvoj historiji novinarstva i medija u BiH, koja daje pregled razvoja pismenosti, štampe i elektronskih glasila. U svom pionirskom radu profesor Tucaković dokazuje da se Bosna među prvim zemljama u svijetu susrela sa pismom kao osnovnim obilježjem civilizacije. Bilo je to prije 2.600 godina. Bosna se među prvim krajevima susrela i sa štamparijom, kao jednom od osnovnih kreatora duhovnog napretka, jer je štamparija omogućila masovnu informisanost i masovno obrazovanje, što je podstaklo neslućeni razvoj nauke i tehnologije. U knjizi autor dokazuje da su mediji bili uvijek ogledalo bosansko-hercegovačkog društva, njegovog stanja, problema i preokupacija. Stoga su mas-mediji najautentičniji svjedok prošlosti i svojevrstan izvor podataka za izučavanje naše historije.
Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja na svijetu čijim područjem su protutnjali najstrašniji ratovi 20. stoljeća. Za nju su se otimala carstva i kraljevstva. Više puta je bila okupirana ali nikad pokorena. Razni okupatori su preko svojih novinara i medija nastojali ubijediti Bosance i Hercegovce da je njihova vlast demokratska i dobronamjerna. Činila je to preko svojih medija Osmanska carevina, Austro-ugarska, Kraljevina Jugoslavija, fašistička Njemačka, ustaški režim, socijalistička Jugoslavija. Činili su to preko svojih medija Draža Mihailović, Radovan Karadžić, Slobodan Milošević… Svjedoci tih nastojanja su brojni listovi kao ”ogledalo društva” svoga vremena i najrevnosniji registratori događanja na BH prostoru. O toj medijskoj prošlosti govori knjiga dr. Tucakovića koju danas promovišemo.
Posebna vrijednost knjige je bogata bibliografija svih medija, kako pisanih tako i elektronskih koji su osnivani u posljednjih 140 godina, tačnije od pojave prvog lista u BiH 1866. godine do danas. Knjiga je i izazov za nove teme i poduhvate na planu proučavanja historije novinarstva i medija. Stoga se nadam da će ona naći svoje mjesto, ne samo među studentima žurnalistike i komunikolozima, nego će dobro doći svima koje interesuje historija bosansko-hercegovačkog društva i države.
|